Za koga je i zbog čega Krist patio i umro? John Piper u svojoj knjizi pedeset razloga, a u ovome tekstu donosimo njih sedam najbitnijih.
Božje svrhe za ovaj svijet u smrti Isusa su nedokučive, piše John Piper u svojoj knjizi „Muka Isusa Krista: Pedeset razloga zbog kojih je došao umrijeti“.
On dodaje: „Neograničeno više važno od onoga tko je ubio Isusa je pitanje: što je Bog postigao za grešnike poput nas poslavši svoga Sina da umre“? Koliko vitalno je da shvatimo i podijelimo suvereno dizajnirane svrhe iza muke Isusa Krista. Evo sedam od njih.
1. Kako bi postigao vlastito uskrsnuće od mrtvih.
Smrt Krista nije samo prethodila Njegovom uskrsnuću. To je bila cijena koja je bila postignuta. Biblija kaže da On nije bio uskrsnut nakon prolijevanja krvi već prolijevanjem krvi. Božji gnjev bio je zadovoljen patnjom i smrću Isusa. Sveta misija protiv grijeha bila je upotpunjena. Cijena oproštenja je bila u cijelosti plaćena. Pravednost Božja je bila u cijelosti opravdana. Sve što je preostalo za postići bila je javna objava Božjeg odobrenja. Ovo je On dao uskrsnuvši Isusa od mrtvih.
Kada Biblija kaže: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima“, (1. Korinćanima 15, 17) svrha toga nije da je uskrsnuće cijena plaće za naše grijehe. Svrha je da uskrsnuće dokazuje da je Kristova smrt dovoljna cijena.
2. Kako bi pokazao svoju vlastitu ljubav za nas.
Smrt Kristova nije samo pokazatelj Božje ljubavi (Ivan 3, 16) već i vrhunski pokazatelj Kristove vlastite ljubavi za sve one koji ju dobivaju kao svoje blago. Patnje i smrt Kristova znače za mene osobno nešto. Moj grijeh me odvaja od Boga, ne grijeh općenito. Izgubljen sam i nestajem; sve što mogu učiniti jest preklinjati za milost. Tada vidim Kristovu patnju i umiranje. Za koga?
Efežanima 5, 25 kaže: „Krist je toliko volio crkvu da se sam dao za nju“. Ivan 15, 13: „Nema veće ljubavi od ove; kada netko položi svoj život za svoje prijatelje“. Matej 20, 28: „Sin Čovječji nije došao da mu se služi nego da služi i da da svoj život kao otkupninu za mnoge“.
Pitam se: „Jesam li ja među mnogima“? Mogu li biti jedan od Njegovih prijatelja? Mogu li pripadati crkvi? Čujem odgovor: „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime“. (Ivan 1, 12) Moje srce je poljuljano i ja prihvaćam ljepotu i nagrdu Krista kao moje blago. U moje srce ulazi ta velika stvarnost; ljubav Kristova za mene.
3. Kako bi poništio legalne zahtjeve zakona protiv nas.
Šašavo je pomisliti da će naša dobra djela jednog dana biti teža od loših djela. Prvo, to nije istina. Čak i naša dobra djela su manjkava jer ne častimo Boga onako kako ih činimo. „A koji sumnja, ako jede, osuđen je, jer ne radi po vjeri. A sve, što ne biva po vjeri, jest grijeh“. (Rimljanima 14, 23)
Bez vjere kojom veličamo Krista, naša djela neće označavati ništa osim pobune. Drugo, to jednostavno nije način kako nas Bog spašava. Ako smo spašeni od posljedica svojih zlih djela, to neće biti zato što ona ”teže manje” od naših dobrih djela. Nema spasenja u uravnotežavanju djela.
Spasenje postoji samo u poništavanju zapisa djela. Zapisi naših zlih djela (uključujući i naša manjkava dobra djela) zajedno s kaznama koje svako zaslužuje moraju biti izbrisani, a ne uravnoteženi. Zato je Krist patio i umro. (Kološanima 2, 13) On je pretrpio moju osudu. On je moja jedina nada, a vjera u Njega je jedini put prema Bogu.
4. Kako bi dao osnovu za naše opravdanje i kako bi dovršio poslušnost koja postaje naša pravednost.
Biti opravdan u sudnici nije isto što i biti oprošten. Biti oprošten implicira da sam kriv i da se moj grijeh ne broji. Biti opravdan implicira da mi se sudilo i da je otkriveno da sam nevin. Zaključak opravdanja ne stvara osobu pravednom. Ona proglašava osobu pravednom. Moralna optužba kroz koju prolazimo kada vjerujemo Kristu nije opravdanje. Biblija obično to naziva posvećenjem – procesom postajanja dobrim. Opravdanje je objava koja se događa u trenutku. Zaključak: Pravedan! Ispravan! U Božjoj sudnici mi se ne držimo zakona. Zbog toga je opravdanje, običnim terminima, beskorisno.
Ipak, nevjerojatno zbog Krista Biblija kaže da Bog ”opravdava bezbožne” koji vjeruju u Njegovu milost. (Rimljanima 4, 5) Krist je prolio svoju krv kako bi poništio krivnju našeg grijeha: „Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe“? (Rimljanima 5, 9) No poništavanje naših grijeha nije isto što i proglašavanje nas pravednima. Krist je također svoju pravednost utkao u mene. Moja tvrdnja pred Bogom je ova: „I da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde, koja je od zakona, nego onu, koja je po vjeri u Krista, pravdu, koja je od Boga po vjeri“. (Filipljanima 3, 9)
Krist je ispunio savršeno svu pravednost i onda je ta pravednost trebala postati moja kada sam povjerovao u Njega. Kristova smrt je postala osnova našeg opravdanja i naše savršenosti.
5. Kako bi za nas dobio sve stvari koje su dobre za nas.
„Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati“? (Rimljanima 8, 32) Volim logiku ovog stiha. Ne zato što volim logiku već zato što volim kada su moje prave potrebe ispunjene. Dvije polovice Rimljana 8, 32 su vitalne za ovu logičku vezu. Veza između dvije polovice je stvorena kako bi druga polovica postala apsolutno sigurna.
Ako je Bog učinio najtežu stvar od svih: predao svog vlastitog Sina patnji i smrti, onda je sigurno da će nama dati ono što je u usporedbi lako, a to je dati nam stvari u Njemu. Božje cjelovito posvećenje da nam da sve stvari je sigurnije od toga da žrtvuje svoga Sina. No što znači ”dati nam sve stvari”? On će nam dati sve stvari koje su dobre za nas. Sve stvari koje su nam zaista potrebne kako bismo bili prilagođeni na sliku Njegova Sina. (Rimljanima 8, 29) Sve stvari koje trebamo kako bismo dobili beskrajnu radost. „Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača“! (Filipljanima 4, 12-13)
Primijetite da sve stvari uključuje i oskudijevanje i gladovanje. Bog će ispuniti svaku našu pravu potrebu, uključujući i sposobnost da se radujemo u patnji kada mnogi osjete da im potrebe nisu ispunjene. Patnja i smrt Krista jamče da će nam Bog dati sve stvari koje trebamo kako bismo ispunili Njegovu volju i da Mu damo slavu te da dobijemo beskrajnu radost.
6. Da nas privuče k Bogu.
Što je ultimativno dobro u Dobroj vijesti? Sam Bog. Spasenje nije dobra vijest ako nas ono samo spašava od pakla i ako nas ne primiče bliže Bogu. Oproštenje nije dobra vijest ako nam ono samo daje oslobođenje od krivnje i ako nam ne otvara put prema Bogu. Opravdanje nije dobra vijest ako nas ono stvara samo legalno prihvatljivim Bogu, ali ako nam ne donosi zajedništvo s Bogom. Otkupljenje nije dobra vijest ako nas samo oslobađa od ropstva, ali nas ne primiče bliže Bogu. Prihvaćanje nije dobra vijest ako nas samo stavlja u Božju obitelj, no ne i u Njegove ruke.
Ne postoji siguran dokaz da imamo novo srce samo zato što želimo izbjeći pakao. Ne treba nam novo srce kako bismo željeli psihološko olakšanje oproštenja ili izbjegavanje Božjeg gnjeva ili naslijeđe Božjeg svijeta. Dokaz da smo promijenjeni je da želimo sve te stvari jer nam one donose uživanje u Gospodu. Ovo je najveća stvar zbog koje je Krist umro. „Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu“. (1. Petrova 3, 18) Stvoreni smo kako bismo iskusili punu i trajnu sreću od gledanja i uživanja u Božjoj slavi.
7. Kako bi nam dao vječni život.
U svojim najsretnijim trenucima mi ne želimo umrijeti. Želja za smrću dolazi samo onda kada izgleda da je naša patnja nepodnošljiva. Ono što zaista želimo u tim trenucima nije smrt već olakšanje. Željeli bismo da ponovno dođu dobra vremena. Željeli bismo da bol ode. Željeli bismo da se naši voljeni vrate iz groba. Čežnja ljudskog srca je živjeti i biti sretan. Bog nas je takvima stvorio. „On je stavio vječnost u čovječje srce“. (Propovjednik 3, 11) Mi smo stvoreni na Božju sliku i Bog voli život i živi zauvijek. Mi smo stvoreni da živimo zauvijek i hoćemo. Suprotno od vječnog života nije uništenje. To je pakao.
Isus je govorio o njemu više od ikoga i jasno je rekao da će odbacivanje vječnog života kojeg On nudi donijeti ne uništenje već jad Božjeg gnjeva: „Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu“. (Ivan 3, 36) I ostaje zauvijek. Isus je rekao: „I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni“. (Matej 25, 46) Sve što je dobro, sve što će donijeti istinitu i trajnu sreću će biti sačuvano, očišćeno i pojačano.
Mi ćemo biti promijenjeni kako bismo bili sposobni za dimenzije sreće koje su nam u ovom životu nepojmljive. „Što oko nije vidjeli niti uho čulo, niti srce čovječje zamislilo to je Bog pripremio za one koji Ga vole“. (1. Korinćanima 2, 9) Jer za ovo je Krist patio u umro. Zašto ne prihvatiti Njega kao naše blago i živjeti?
Autor: John Piper; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Billygraham.org
