Svaka teška, nepravedna i bolna situacija prilika je da se povjerimo Bogu koji pravedno sudi. Kada tako djelujemo u iskušenjima, hodamo Kristovim stopama.
Svaki vjernik želi Božju milost. Obično imamo očekivanja kakva bi ona trebala biti s obzirom da riječ milost evocira ideju blagoslova, a nitko ne bi podrazumijevao nešto poput lošeg iskustva. No iako nepravda i drugi loši uvjeti nisu dobri po sebi, onako kako reagiramo na njih može donijeti božansku milost.
Biblija nam govori da poslušnost donosi blagoslove, ali iz ljudske perspektive ponekad se čini da ono samo donosi nevolju. Petar koristi primjer sluge koji je poslušan nerazumnog gospodaru, ali koji je dobio nepravdu i patnju zbog toga što je učinio ispravnu stvar (1. Petrova 2, 18-25).
Na ovakvu nepravednost može se odgovoriti na dva načina. Možemo gunđati, žaliti se i tražiti osvetu, ili možemo strpljivo trpjeti. Ovo drugo je jedini odgovor koji kod Boga nalazi odobrenje. Zašto? Zato što, kada ovako djelujemo, hodamo Kristovim stopama.
Nitko nije pretrpio veću nepravdu od Isusa. On nije učinio ništa nažao, no pogrđivali su ga, ismijavali, mučili i ubili ljudi. Međutim, On nije i njih grdio i prijetio im, nego se povjerio Svome Ocu.
Ovakav se stav čini nemogućim, a on to i jest – osim putem Božje moći. No Isus je naše grijehe odnio na križ kako bismo umrli u grijehu, a živjeli u pravednosti. Pružio nam je sve što nam je potrebno kako bismo reagirali onako kako bi se svidjelo našem nebeskom Ocu.
Svaka teška, nepravedna i bolna situacija prilika je da se povjerimo Bogu koji pravedno sudi. Tada, preko Duha Svetog imat ćemo moć reagirati kao Krist, na što Bog gleda milostivo.
Autor: Charles F. Stanley; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Intouch.org
