Ponekad sam siguran da kad razmišljamo o dolasku našega Gospodina, nagonski se okrećemo prema mračnim znacima umjesto prema svijetlima.
Devet od deset propovijedi koje čujemo o znacima vremena pune su priča o otpadništvu Crkve, ratovima, gladi, zemljotresima, pošastima, kugi, žalosti, suzama i o svim tragičnim situacijama u kojima će se naći ljudi i nacije. Sve to je istina.
Ali jesmo li zaboravili kako je isto tako istina da će se Evanđelje o kraljevstvu propovijedati do krajeva zemlje i da će svako pleme i jezik čuti priču o Spasitelju, križu i praznom grobu?
Jesmo li zaboravili da će se u posljednje dane Duh izliti na svako tijelo? Zar se ne sjećamo da će naši sinovi i kćeri primiti dar proricanja, a prestari i preslabi starci za propovijedanje, primit će nebeske vizije i nadahnute snove o Bogu i njegovoj slavi?
Jesmo li zaboravili da će se upravo u tim danima darovi Duha očitovati više nego ranije? Zar nam Otkrivenje ne govori o slavi pobjednika i zar Pismo nije puno sile posvećenih, predanih života u vrijeme dolaska našega Gospodina?
To nazivamo danom Antikrista. A zapravo je to dan Isusova trijumfa! Mi to nazivamo satom mraka i bijede, zaboravljajući da ako je danas mrak, svjetlost sutrašnjice bit će tisuću puta jača. Zvona koja zvone u mom srcu zvone porukom probude koja treba doći.
Ako ne bi bilo izlića, ako ne bi bilo obnove punine sile Pentekosta, onda neka se Bog smiluje našim jadnim dušama! Jer, vjerujem, ne samo da ljudi svijeta trebaju probuđenje, već i crkva. I crkva koja ispovijeda da je ispunjena Duhom, treba ulje pomazanja.
Autor: Charles S. Price
