Jeste li ikada iskusili sušno razdoblje kad vam se činilo kao da vas je Bog ostavio da se sami snalazite?
Iznenada je Isus ušao kroz zaključana vrata u svom uskrsnom tijelu i rekao im: “Mir vama” (Iv 20,19). Rekao je: “Ne bojte se! To sam ja, vaš Gospodin.” Recite mi sad, da ste vi bili u onoj prostoriji, ne biste li rekli da je to bio najnevjerojatniji prizor koji ste ikada vidjeli? Ne biste li bili uvjereni da više nikada nećete sumnjati?
Međutim, što je slijedilo iza ove najveće od svih duhovnih visina? “Reče Šimun Petar: ‘Idem loviti ribu'” (Iv 21,3). Šestero učenika slijedilo je Petra na jezero, zapravo se vraćajući na svoj život ribara. Zašto? Što se dogodilo s velikom službom u koju ih je Bog pozvao?
Ti su ljudi pali u duboku žalost zbog nečega na što ih je Isus upozorio: “Još malo pa me nećete vidjeti … vi ćete se žalostiti” (Iv 15,19-20). Krist je znao da će njegovi odani sljedbenici doživjeti vrlo nisko razdoblje nakon što se on vrati u nebo; u svojim životima bit će svladani njegovim fizičkim odsustvom. Pa iako im je obećao da će biti s njima (vidi Mt 28,20), činilo se da ih ostavlja da se snalaze kako znaju.
Jeste li ikada iskusili sušno razdoblje kad vam se činilo kao da vas je Bog ostavio da se sami snalazite? Možda ste jasno čuli glas Božji i vaše zajedništvo s njim bilo je divno. A onda ste se jednoga dana probudili i nebo se činilo kao od olova.
Ljubljeni, kad se to dogodi, ne paničarite! Petar nas savjetuje: “Prestanite se čuditi … požaru koji bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama” (1 Pt 4,12-13). Istina je ovo, iako se možda ne čini tako, da kad ste na suhom tlu, na svom ste putu do većih stvari u svom duhovnom hodu.
Autor: David Wilkerson
