“Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani.” (Rimljanima 8,28)
Ovo je jedan od onih redaka koji nas najviše zbunjuju kad stvari idu loše. Dok vjetar lagano puše, nije nam problem reći: “Gospodine, vjerujem.” Ali kad se podignu životne oluje, kažemo: “Pomogni moju nevjeru.”
Ipak bi trebali znati da je redak istinit. Bog sve stvari izvodi na dobro. To znamo jer Biblija tako govori. Vjera to prisvaja, čak i onda kad to ne vidimo ili ne razumijemo.
Znamo da je to istina zbog Božjeg karaktera. Ako je on Bog neizmjerne ljubavi, neizmjerne mudrosti i neizmjerne snage, tada slijedi da on planira i radi za naše najveće dobro.
Znamo da je to istina zbog iskustva Božjeg naroda. U kalendaru Choice Gleanings ispričana je priča o jedinom preživjelom u brodolomu kojega je more izbacilo na nenastanjeni otok. Sagradio si je kolibu u koju je stavio sve što je uspio spasiti iz brodoloma. Molio se Bogu da ga spasi i svaki dan pažljivo promatrao obzor da dozove brod koji bi eventualno prolazio.
Jednog je dana na njegov užas plamen zahvatio kolibu i ona je izgorjela u dimu. Ali ono što je izgledalo kao najgora stvar, bila je zapravo najbolja. “Vidjeli smo vaš dimni signal”, rekao je zapovjednik broda koji ga je došao spasiti.
Zapamtimo da ako su naši životi u Božjim rukama, “sve proizlazi na dobro”.
Kao što je poznato, dođe vrijeme kad vjera posrće, kad se čini da je teret pretežak, a tama neizdrživa. U našoj nevolji pitamo se: “Kakvo dobro može nastati iz ovoga?” Odgovor postoji. Dobro koje Bog izvodi nalazimo u sljedećem retku (Rimljanima 8,29) – da budemo “suobličeni liku njegova Sina”.
To je kao kad dlijeto kipara odstranjuje komadiće mramora da se pojavi lik čovjeka. I onda dok udarci života mrve sve što je nevrijedno u nama, mijenjamo se i postajemo mu slični. Ako u životnim krizama ne nalaziš nikakva dobra, sjeti se ovoga: sličnosti s Kristom.
Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
