Najveći vrhunac cijele priče o Noi jest to da nas ona vodi izravno prema nadi u Kristu.
Na upit o tome koja im je najdraža priča iz Biblije mnogi bi mogli reći da je to priča o Noi i arci. To je poznata priča, jedna od onih koje se često naučavaju u prvim godinama proučavanja iz Božje Riječi. Ipak, ponekad te najpoznatije priče koje smo čuli još kao djeca mogu postati toliko poznate da zaboravimo kopati dublje u istine koje nam Bog želi pokazati kasnije u životu.
Nedavno je naša obitelj imala priliku posjetiti Susret Arke u Williamstownu u Kentuckyju gdje smo prolazili kroz pravu repliku Noine arke. Izgrađena prema biblijskim naputcima, dok smo prolazili pored nje, ova arka nam je pomogla da neke stvari vidimo na drugačiji način. Osim toga, ona me je podsjetila na to koliko toga sam propustila time što jednostavno nisam kopala dovoljno duboko u ovu nevjerojatnu priču. Moćni život i Noin poziv nam nude puno nade i obećanja u mračnim razdobljima u kojima se ponekad možemo naći. (Pročitajte cijelu priču u Postanku 6-9.)
Noa je razumio što je značilo teško razdoblje. On je znao kako je osjećati se sam. Razumio je odbacivanje i ismijavanje. Znao je bol zbog toga što su se oni koje je volio okretali od istine i išli prema laži. Ipak, usprkos svemu bivao je sve snažniji, ostao je vjeran na svome putu poslušnosti prema svemu onome na što ga je Bog pozvao. Najveći vrhunac ove cijele nevjerojatne priče jest to da nas ona vodi izravno prema nadi u Kristu. Slijedi sedam nevjerojatnih istina iz priče o Noi i kako nas one usmjeravaju prema Kristu.
1. Postoje jedna vrata kroz koja možemo biti spašeni.
Bog je dao specifične odrednice za izgradnju arke i rekao je Noi neka na brodu izgradi jedna vrata. Ta jedna vrata spasila su njega i njegovu obitelj od uništenja.
„Stavi vrata na jednu stranu arke“… (Postanak 6, 16)
„Tada je Gospodin rekao Noi: „Idi u arku ti i tvoja obitelj jer sam vidio da ste vi iz vaše generacije pravedni“. (Postanak 7, 1)
Isto onako kako je Noa ušao u brod kroz jedna vrata zajedno sa svojom obitelji i životinjama, postoje i jedna vrata koja su nama ponuđena za spasenje. To je putem Krista; On je jedina vrata kroz koja trebamo proći. Noa nije bio savršen čovjek, ali je Gospodin vidio njegovo srce i pravednost te je providio način za spasenje. Bog je nama predao savršenstvo kroz koje mi možemo biti spašeni: svog vlastitog Sina, Isusa Krista, jedina vrata koja vode u spasenje. Noa je imao izbor onoga dana. Nama je isto dat izbor, želimo li proći kroz vrata spasenja.
Rekao je: „Ja sam vrata. Tko kroz mene uđe, spasit će se“. (Ivan 10, 9)
2. Isto onako kako se Bog sjetio Noe tako se sjeća i vas.
Priča nastavlja s kišom koja je neumorno padala i s poplavama koje su nastajale. Na zemlji se nikada prije nije takvo što dogodilo. Četrdeset dana i noći padala je kiša. Voda je prekrila zemlju i sve je bilo uništeno. Ovaj broj je specifičan. On je značajan jer detaljno opisuje broj godina koje je Božji narod proveo lutajući u pustinji kao i broj dana koje je Isus proveo u divljini, posteći, moleći i odupirući se iskušenjima Neprijatelja. Broj četrdeset, kada se koristi u Bibliji, često ukazuje na razdoblje završenosti.
Tada, nakon oluje Biblija kaže „vode su poplavile zemlju stotinu i pedeset dana“. (Postanka 7, 24) To je gdje pronalazimo ovaj moćan stih:
„Ali Bog se sjetio Noe i divljih životinja i ljudi koji su bili s njime u arci te je poslao vjetar na zemlju i vode se povukoše“. (Postanak 8, 1)
„I zasigurno ja sam s vama uvijek, sve do svršetka vremena“. (Matej 28, 20)
Bog se sjećao. Nije ih prepustio same sebi usred oluje. Bio je s njima. Brinuo se i bio je vjeran u tome da ih provede kroz nevolju.
Velik broj nas je iz iskustva naučio da Bog ne zaustavlja oluje oko nas. Postoje teške stvari kroz koje moramo proći. No Bog nam obećava ovo: On je s nama i On nas se sjeća, uvijek. On se pobrinuo za način kako nam Njegov Duh može pomoći u životu kroz Njegova Sina Isusa, kako bi nas nosio kroz najteža razdoblja. Isusove posljednje riječi na zemlji, prije nego što je uzašao na nebo, bile su:
„I uistinu ja sam uvijek s vama, sve do svršetka vremena“. (Matej 28, 20) On nas se sjeća. Neprestano. On zna naša imena, naše puteve i čak u najžešćim olujama On ima plan. Možemo Mu vjerovati.
3. Noina priča nas podsjeća da smo spašeni po vjeri.
Noa je djelovao u vjeri i bio je poslušan Bogu u ”pobožnom strahu”. Bio je spreman odvojiti se od svijeta živeći po vjeri i radeći ono na što ga je Bog pozvao. Da Noa nije imao vjere u vezi onoga za što ga je Bog pozvao, nikada ne bi izgradio arku i poginuo bi, zajedno sa svojom obitelji.
„Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti“. (Hebrejima 11, 7)
Mi isto tako trebamo imati vjere kako bismo bili spašeni. Znamo iz Božje Riječi da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu te da smo po vjeri spašeni. Noin život u vjeri u Boga pokazuje potrebitost stavljanja naše vjere, ne u nas same ili u ovaj svijet, već u samog Krista, koji je dar od Boga za svijet kojemu treba spasenje.
„Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao“. (Efežanima 2, 8-9)
4. Bog želi da se svi spase.
Bog nije samo uništio zemlju poplavom u naletu ljutnje i suda zbog izopačenosti. Biblija kaže da je bio dug vremenski period od kada je Bog rekao da će se ti događaji dogoditi dok nije počela padati kiša. U Postanku 6, 3 spominje se period od 120 godina: „Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina“. Mi znamo, s obzirom na njegove godine i godine njegovih sinova da je za izgradnju arke isto tako bilo potrebno puno godina. Poanta je: Bog je ljudima dao vrijeme za pokajanje i obraćenje. Čak im je i dao vidljiv podsjetnik kroz Noin rad na arci da dolazi kraj i da njima treba način kako će ga izbjeći.
Ne mogu zamisliti koliko je Noa bio izrugivan svih tih godina. Arka čak nije bila izgrađena niti blizu vode ili oceana, što je djelovalo još smješnije onima koji su to promatrali. No usprkos tomu, Noa je ostao snažan i poslušan u završavanju zadatka. Stajati sam u izvršavanju Božjih obećanja nije bilo lagano i još uvijek nije. Ipak, to je donijelo veliku nagradu i blagoslov, ne samo njemu već i cijeloj njegovoj obitelji.
„On čezne za time da ovaj svijet privuče k sebi“.
„Koji su nekada bili nevjerni, kad su se u dane Noine oslanjali na dugotrpnost Božju, dok se je gradio kovčeg, u kojem se malo, to jest, osam duša, spasilo vodom“. (1. Petrova 3, 20)
Bog za sve nas čezne da dođemo k Njemu po daru Isusa Krista. On čezne za time da ovaj svijet privuče k sebi kako bi mnogi mogli biti spašeni prije drugog Kristovog dolaska. Biblija je jasna: „Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Jedinorođenog Sina“… (Ivan 3, 16)
Bog nas voli sve, ne samo neke od nas. On ne želi ni za koga da otpadne, čak niti za one najtvrdokornijih srca. No zato što nam je osigurao način da budemo spašeni i dao nam slobodnu volju mi trebamo donijeti izbor: hoćemo li Ga slijediti ili ne?
„Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju“. (2. Petrova, 3, 9)
5. Arka je nudila spas od poplave. Isus nam nudi spasenje od poplave grijeha.
Drvena arka koja je nudila sigurno mjesto spasa za Nou i njegovu obitelj pokazuje na Kristov drveni križ, koji je mjesto gdje pronalazimo spasenje od kazne za grijehe i smrti. Bez njega smo osuđeni na propast.
„…ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni“. (2. Petrova 2, 5)
Prema Bibliji, arka je bila izgrađena od čempresa i prekrivena paklinom. Premda ne specificira od kakvog drveta je bio izrađen Kristov križ velik broj biblijskih učenjaka vjeruju, na temelju informacija koje su prenošene stoljećima, da je i križ bio izrađen od čempresa. Paklina je bila premaz, pečat koji je osiguravao da brod može sigurno ploviti. Nama kao vjernicima ovo je snažna tvrdnja koja ukazuje na Isusovo djelo za nas. Jer krv Kristova je postala naš premaz, naš pečat, ispod kojeg smo uvijek sigurni i bezbrižni.
„Zatvorio je Nou i njegovu obitelj unutra, na sigurno“.
Poplavne vode značile su smrt, pokop i uskrsnu moć koja se može pronaći samo u Kristu.
„Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha“. (Matej 26, 28)
Biblija kaže da je Bog zatvorio vrata arke. On je zatvorio Nou i njegovu obitelj unutra, na sigurno, ponudivši im nadu u tim mračnim danima. Isus je isto tako bio zatvoren u grobnici nakon svoje smrti. No nakon što je Bog otkotrljao kamen Krist je ustao iz groba koji ga nikada nije mogao držati zatočenim. Njegova moć je prevelika da bi ostao pokopan. On je uskrsnuo pobjednički, pobjedivši smrt i grijeh. Božja velika moć je bila demonstrirana preko Noe i njegove obitelji tako što im je Bog osigurao spas za vrijeme boravka u arci. Ta ista moć koja je osigurala sigurnost za Božji narod, koja je pobijedila grijeh i smrt i koja je uskrsnula Krista iz groba je i danas aktivna.
„Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama“. (Rimljanima 8, 11)
6. Bog je napravio savez i Bog je zauvijek vjeran svojim obećanjima.
Nakon poplave ponovno je postojala nada. Postojao je novi život i obećanja blagoslova. To je i danas istinito. Svaki puta kada vidimo dugu nakon velikih oluja to me podsjeti Božjeg obećanja da izvede na dobro ono što izgleda teško.
„Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji“. (Postanak 9, 13; 16)
Za arku je rečeno da prebiva visoko na planini Ararat. Isus je uzašao na nebo do svog mjesta, da bude zdesna Ocu. Gračnica masline koju je donijela golubica simbolizira Duha Svetoga koji je sišao nad Isusa dok Ga je krstio Ivan Krstitelj. Maslinova grančica je simbol mira. Isus je naš mir i preko Njega mi imamo mir koji nadilazi naše razumijevanje zbog milosti Kristove nad našim životima. Zanimljivo je da se vjeruje kako je znak koji je bio pribijen na Isusov križ bio izrađen od drveta masline.
„Jer On sam je naš mir“… (Efežanima 2, 14)
„Njegova obećanja se nikada ne zasnivaju na našim osobnostima. Ona su zasnovana na Njegovoj“.
Bog je sklopio savez s Noom i sklopio je savez s nama preko Krista. On nikada neće slomiti svoja obećanja. Ona će izdržati test vremena jer se Božja obećanja nikada ne zasnivaju na našim osobnostima; ona su zasnovana na Njegovoj.
„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta“! (2. Korinćanima 5, 17)
On je zauvijek vjeran.
On je istinit.
On nas voli.
On je dobar.
7. Isus će ponovno doći, no mi ne znamo ni dan ni sat.
Biblija je vrlo jasna u povezivanju događaja Noinog vremena s vremenom prije nego što se Krist vrati. Ljudi su bili zauzeti svojim životima i bili su u potpunosti nesvjesni svoje potrebe za Bogom i vječne sudbine. Nisu bili spremni. Bili su iznenađeni unatoč datim upozorenjima.
„Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega“. (Matej 24, 37-39; Luka 17, 26-27)
Ponovno će biti isto. Kao vjernici ne smijemo živjeti nesvjesni. Iako nikada ne možemo znati dan ili sat Kristova povratka možemo odabrati da nam svaki dan bude važan. Možemo živjeti s vječnom perspektivom na umu i uvijek živjeti spremni, uvijek biti svjesni.
„Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“. (Matej 24, 44)
Autorica: Debbie McDaniel; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
