U Ivanu 16,24 Isus je rekao: „Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!“ Slične izjave nalazimo u Mateju 7,7; 21,22; Marku 11,24; Luki 11,9; i Ivanu 15,7. Je li ovo otvoreno obećanje bezuvjetno?
Ako tražimo da nam tristo kilograma čokolade bude dostavljeno na kućnu adresu, je li nam Bog to dužan dati? Ili ove Isusove riječi treba shvatiti u svjetlu drugih otkrivenja?
Ako pretpostavimo da „ištite i primit ćete“ znači „tražite što god želite, i dat ću vam“, onda smo pretvorili Gospodina u kozmičkog duha iz boce koji služi za svaki naš hir. To je problem evanđelja prosperiteta i učenja poznatog kao Riječ vjere.
Tko god ište, prima, tko traži, nalazi…
U Propovijedi na gori, Isus kaže da tko god ište, prima, tko traži, nalazi, i tko kuca naći će otvorena vrata (Matej 7,7-8). No, s ovim, kao i sa svim drugim stihovima, moramo ispitati kontekst. Dalje Isus govori da će Bog svojoj djeci uvijek dati ono što je dobro (redak 11). Dakle, to je jedan od uvjeta obećanja „ištite i primit ćete“: gledano iz Božjeg ugla ono što tražimo mora biti dobro.
Bog će svojoj djeci dati korisne darove; neće nam dati nešto što je loše ili štetno, bez obzira koliko mi to od Njega tražili. Prema Luki 11,13, najbolji primjer dobrog dara jest Duh Sveti. Počinjemo shvaćati dvostruku svrhu molitve – povećanje našeg razumijevanja o tome što Bog naziva „dobrim“ i njegovanje želje u nama za onim što je dobro.
Naše molitve Bogu imaju sličnosti sa zahtjevima koje upućujemo ljudima. Naše molitve su zasnovane na odnosu, kao što Isus ističe u Mateju 7,8. Ako dijete traži oca nešto, a otac zna da je to nešto opasno, onda je zahtjev odbijen.
Dijete može biti frustrirano i nesretno kada ne dobije ono što je tražilo, ali ono mora imati povjerenje u svoga oca. Isto tako, kada dijete traži nešto za što otac zna da je korisno, otac će to rado pružiti, jer voli svoje dijete.
„Ištite i primit ćete“ – uvjet za obećanje
U Ivanu 14,14 imamo još jedan uvjet za obećanje „ištite i primit ćete“: „Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.“ Ovdje Isus ne obećava svojim učenicima sve i svašta što bi mogli poželjeti; umjesto toga, On ih upućuje da traže „u moje ime.“
Moliti u Isusovo ime znači moliti na temelju Isusova autoriteta, ali također uključuje molitvu u skladu s Božjom voljom, jer sve što je Isus činio bilo je u skladu s Božjom voljom (Ivan 6,38). Ova istina je izričito navedena u 1. Ivanovoj 5,14: „I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas.“ Naši zahtjevi moraju biti usklađeni s Božjom voljom.
Obećanje „ištite i primit ćete“, čak i sa svojim uvjetima, nikada ne može razočarati. Nema šanse da ono što nam treba nije po Božjoj volji. On obećava da će dati ono što nam treba, ali nam prvo kaže: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Matej 6,33). Naravno, ono što želimo nije uvijek ono što nam je potrebno.
Ako ono što tražimo nije po Božjoj volji, onda mi to zapravo i ne želimo primiti. Bog zna što je dobro za nas, te vjeran i pun ljubavi će reći „ne“ sebičnim i nerazumnim molitvama, bez obzira koliko želimo ono što smo tražili.
Bog će nam uvijek dati ono što je dobro. Na nama je da razumijemo ono što je dobro, kako bismo znali što da tražimo. Prirodni um ovo ne može shvatiti. No, kada se ponudimo kao „žrtva živa“ i preobrazujemo se obnavljanjem svoje pameti, onda ćemo moći „razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno“ (Rimljanima 12,1-2). Onda, kada tražimo ono što trebamo po vjeri, imat ćemo sve što nam je potrebno za život i pobožnost i puninu radosti (Ivan 16,24).
Molimo za ono što je dobro i što doista trebamo
Biblijski naputak u vezi molitve je da se molimo za ono što je dobro i što doista trebamo, prema Božjoj volji, u imenu Isusa Krista, ustrajno (vidi Luka 18,1), nesebično (vidi Jakovljeva 4,3), te u vjeri (vidi Jakovljeva 1,6). U Mateju 21,22, Isus ponovno naglašava vjeru: „I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.“ Oni koji istinski vjeruju Bogu, bit će svjedoci nevjerojatne, beskonačne Božje moći.
Međutim, komparativno čitajući različite dijelove Pisma, znamo da se molba mora obaviti u granicama Božje volje. Dio toga što znači imati vjeru ogleda se u prihvaćanju Božjeg plana kao najboljeg. Ako tražimo ozdravljenje, a to je u danom kontekstu upravo ono što je najbolje za nas, onda ne trebamo sumnjati da će nas Bog ozdraviti. Ako nas On ne izliječi, onda biti neizliječen dio je većeg plana – onog koji je u konačnici za naše dobro.
Razmislite o Psalmu 37,4: „Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!“ Ovaj stih nam ne daje način na koji možemo manipulirati Boga; niti znači da će nas, ako smo poslušni, nagraditi poslasticama za kojima žudimo. Umjesto toga, ovo znači da kad mi sami uživamo u Bogu, onda ćemo u Njemu naći sve što želimo i trebamo. Ključ ovdje jest da se mijenja srce onoga koji traži – kada uživamo u Gospodinu, Božje želje počinju postajati naše vlastite. Kad se naše želje podudaraju s Božjim, onda se naše molitve automatski poravnavaju s Njegovom voljom.
Dobit ćemo ono što je potrebno ako molimo po Njegovoj volji
Među najvažnijim molitvama u životu kršćanina su: „Nauči me da te volim iznad svega“ i „Potakni me da želim ono što ti želiš“. Kada doista želimo Boga, kada smo strastveni u tome da vidimo da se Njegova volja ostvaruje u ovom svijetu, i kada tražimo ono što mu donosi slavu, On će nam veoma rado dati sve što smo tražili. Ponekad je ono što slavi Boga ugodno – brak ili djeca. Ponekad je to nešto teško – neuspjeh koji nas čini poniznijima ili fizička slabost koja nas čini da više ovisimo o Bogu (vidi 2. Korinćanima 12,7). No, kada molimo po Njegovoj volji, u imenu Isusa, ustrajno, nesebično i po vjeri, dobit ćemo ono što nam je potrebno.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Aleksandar J.
