„Zašto ja Bože“ bi vrlo lako mogla postati naša mantra. No moramo se sjetiti da u Kristu naše suze nikada nisu prolivene uzalud.
Nedavno samo pisao o tome kako sam postao tata. Sada imam sina i u cijelosti sam zaokupljen životom oca. Volim biti tata i volim vidjeti sina sretnog. No mrzim vidjeti kada plače.
Zovite me početnikom, ali jednostavno nisam navikao na sav taj plač. Kada on plače, mogu osjetiti njegovu bol. Želim pomoći. Znam da mogu. No ponekad shvaćam da su njegove suze nužne.
Uzmite primjer kada mu mijenjamo pelene. Ponekad plače i maše rukama. Daje nam do znanja da ne želi da mu promijenimo pelenu. Možda mu je trenutno neudobno zbog toga što je neodjeven. Može biti tisuće razloga zašto on to ne voli. No ako mu ne promijenimo pelenu mogao bi zbog nje dobiti osip i stvari bi se mogle pogoršati.
Pomislite na trenutak na cijepljenje. Ne želim ga vidjeti kako pati, no znam da je to najbolje za njega. Ako ne dobije injekcije nešto gore bi se moglo dogoditi. Injekcije su za njegovo dobro, čak i onda kada su popraćene suzama.
Kada ga vidim kako plače, sjetim se tri stvari:
- Duboko brinem za njegovu dobrobit.
- Imam moć da mu pomognem.
- Znam da su suze ponekad potrebne.
Što se više osvrćem na svoj odnos sa sinom u trenucima kada je u boli, to više vidim povezanost s onime kako se Bog povezuje sa svojim narodom kada on pati. Kršćanski život je ispunjen s naizgled beskrajnim i učestalim iskušenjima.
Tijekom godina suze su potekle iz mojih očiju i očiju onih koje volim. „Zašto ja Bože“ bi vrlo lako mogla postati naša mantra. No moramo se sjetiti da u Kristu naše suze nikada nisu prolivene uzalud.
Božja briga, moć i mudrost
Dok patimo i vapimo Gospodinu, važno je da se sjetimo tri stvari.
Bog duboko brine za našu dobrobit.
Ponekad izgleda kao da ne, no ne možemo uvijek vjerovati osjećajima (iako ih isto tako ne trebamo niti ignorirati). Kada patimo i kada se izgleda kao da je Bog daleko znajte da je On blizu i da brine. On je svemoguć, uvijek s nama, gdje god otišli.
Kada moj maleni dječak plače osjeća duboku potrebu i žudnju da mu pomognem kako bi mu bilo bolje. No to dolazi od mene, grešnog čovjeka. Savršena Očeva ljubav je besprijekorna i bez mjere. Često nas u tim bolnim trenucima života Bog posvećuje. On za nas previše brine da bi dopustio da ostanemo takvi kakvi jesmo stoga radi na našim osobnostima. Pročišćenje dolazi preko boli.
Bog ima moć da pomogne.
„Zašto dopuštaš da prolazim kroz ovo Bože? Ako si sveprisutan, zašto ne učiniš nešto u vezi ovoga, ha“?
Kada smo napadnuti sa svih strana Bog je taj koji nam najviše može pomoći, stoga bismo se prvo trebali konzultirati s Njime. No iskušani smo da tada svoje terete stavimo na svoje prijatelje i obitelj, umjesto na Boga. Iako bismo trebali nositi terete jedni drugih (Galaćanima 6, 2) to bi se trebalo događati nakon što smo svoje brige bacili na Krista. U vremenima patnje ne trebamo zanemariti svoje privatno vrijeme s Bogom. On možda neće maknuti vašu bol, ali će vam dati snage da ju izdržite.
Bog zna najbolje.
Bog može maknuti vašu bol. Ali često to ne čini. Zašto?
Znamo da je to radi našeg posvećenja. Znamo da je to radi razotkrivanja i uklanjanja idola. Znamo da to može biti kako bismo naučili lekciju o izdržljivosti, upornosti ili nečem sličnom. No ne možemo uvijek znati što Bog planira. Ne bismo trebali pokušavati shvatiti Njegovu mudrost i svojom ograničenom mudrošću pokušavati dokučiti što je ono što On čini. Božja i naša perspektiva se razlikuju. Kao što D. A. Carson kaže: „Bog više želi vaše povjerenje nego što želi vaše razumijevanje“.
Kršćanine, vaše suze nisu prolivene uzalud. Dok vidim sina kako plače, brinem i sposoban sam pomoći mu i ponekad znam najbolje. Za Boga i Njegov odnos sa svojim narodom kada mu on zavapi možemo reći neograničeno toga više. Ne znamo uvijek zašto nam se stvari događaju onako kako se događaju. No znamo da niti jedna suza nije prolivena uzalud. Vjerujte Gospodinu i nastavite naprijed.
Autor: David Qaoud; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Gospelrelevance.com
