Tražiti Božju snagu kako bismo proveli svoje dobre odluke ne znači da nismo zapravo odlučili ili da ne koristimo snagu vlastite volje.
Uključivanje Božje snage nikad ne uzima mjesto uključivanju vaše volje! Božja nas snaga u posvećenju nikada ne čini pasivnima! Božja snaga se uključuje ispod, ili iznad, ili unutar, ali nikad umjesto naše volje.
Dokaz Božje snage u našim životima nije odsustvo naše voljnosti, već snaga naše voljnosti.
Svatko tko kaže: „Pa, ja vjerujem u Božju suverenost i zato ću samo sjediti i ne raditi ništa“, zapravo ne vjeruje u Božju suverenost. Jer, zašto bi netko tko vjeruje u Božju suverenost tako očito bio neposlušan Njemu?
Kad sjednete kako biste činili ništa, vi ništa i ne činite. Vaša volja aktivno sudjeluje u odluci da ćete sjediti. I ako je to način na koji rukujete grijehom ili kušnjom u svome životu, to je očita neposlušnost jer nam je zapovjeđeno boriti se plemenitim bojem (1 Tim 1,18), oduprijeti se đavlu (Jak 4,7) i težiti za svetošću (Heb 12,14).
Ovaj stih kaže da Božjom snagom provodimo svoje dobre odluke (nastojanja) i djela vjere. Ali to ne poništava značenje riječi „odluka“ i riječi „djelo“. Dio cijelog procesa hodanja dostojno Božjeg poziva aktivno je sudjelovanje vaše volje u odlučivanju da ćete činiti pravednost.
Ako imate grijeh s kojim se dugo borite u životu, ili ako nastavljate zanemarivati neka dobra djela, samo zato što čekate da budete spašeni bez borbe, pogoršavate svoju neposlušnost.
Bog se nikada neće pojaviti sa snagom u vašoj volji ni na jedan drugi način osim u dobroj odluci koju ćete donijeti i koje ćete se pridržavati.
Zato ljudi, koji vjeruju u Božju suverenost, nikada se ne smiju bojati uključiti svoju volju u borbu za svetošću. „Trudite se – reče im – da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće moći“ (Lk 13,24).
Izvor: Desiringgod.org
