Što ako ne prestanete voljeti vaš grijeh? Poziv na pokajanje je razlog zbog kojeg je Isus došao (Luka 5, 32). Ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti“. (Luka 13, 3).
Isus je rekao neke zapanjujuće stvari za vrijeme svoje službe. Jedna od možda najzapanjujućih nalazi se u Lukinom Evanđelju, nakon što je saznao da su neki Galilejci bili masakrirani. Neki su zaključili da su Galilejci patili jer su bili posebno grešni ljudi (Luka 13, 2). Njihovo mišljenje jest da su Galileji bili ”svetiji” mogli su izbjeći koban završetak.
Isus se ne slaže. Odgovara: „Ne, kažem vam, ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti“. (Luka 13, 3) On kaže da je problem u tome što su svi grešni pred Bogom i da zbog toga zaslužuju Božju vječnu osudu (što je značenje izginuća u tekstu, vidi Luka 9, 24-25). I prema onome što Isus kaže rješenje za ovaj ogroman problem božanskog suda nije u tome da netko popravi svoje ponašanje već u pokajanju.
Poziv na pokajanje je razlog zbog kojeg je Isus došao (Luka 5, 32). To je i poruka koju Njegovi sljedbenici trebaju propovijedati (Luka 24, 47). To je jedini način kako svi mi možemo izbjeći Božji sud (Luka 13, 3). S obzirom na vrlo ozbiljne posljedice nepokajanja, važno je da shvatimo što pokajanje jest.
Srž pokajanja
Kako bismo došli do raskajanog srca trebamo kopati dublje od tuge zbog grijeha, isprika Bogu i drugim ljudima te promjena vanjskog ponašanja. Pokajanje zasigurno dovodi do svega navedenoga. U stvari, to je poanta Isusove usporedbe u Luki 13, 6-9, koju Isus daje odmah nakon svog učenja o pokajanju.
Poanta usporedbe jest da istinsko pokajanje nužno rezultira promjenama u ponašanju i stavovima. Ranije u Lukinom Evanđelju Ivan Krstitelj poziva narod da „donesu plodove dostojne svog obraćenja“ (Luka 3, 8). Slično tomu, ovo znači da djela pokajanja (plodovi) dolaze iz pokajanja, ali nisu isto što i pokajanje.
Što je onda srž pokajanja? Pokajanje znači promjena percepcija i smjera. Kao što John Piper piše grčka riječ za ”kajati” se odnosi na „promjene percepcije uma, dispozicije i svrhe. Pokajanje znači iskustvo promjene uma koji sada vidi Boga kao istinitog, prekrasnog i vrijednog sve naše hvale i naše poslušnosti“.
S obzirom na vidimo Boga kakav On jest (velik, slavan, poželjan) isto tako vidimo i kakav je grijeh (ružan, odbojan, umanjujući). Iz tog razloga je pokajanje i posvećenje na dubokoj promjeni smjera, promjena orijentacije u našim životima, okretanje od grijeha i prema Bogu. Ovakva promjena percepcije i usmjerenja je nešto što nam je rečeno da činimo (Djela 2, 38) i nešto što zahtijeva nadnaravno djelovanje Duha Svetoga ako to želimo učiniti. Postajemo čudo.
One kojima se Isus obraća u Luku 13 smatraju da je problem u tome što Galilejci nisu bili dovoljno sveti. No Isus kaže da je problem u tome što su svi slijepi na Božju slavu i da su se okrenuli od Njega. Ono što je potrebno nije malo više svetosti već cjelovita promjena smjera za sve nas. Ključna razlika između onih koji su spašeni i onih koji nisu nije u tome koliko su oni relativno dobri, već je u tome jesu li priznali da nisu dobri, da vide Boga kao nadnaravno slavnog i jesu li promijenili smjer u svojim životima.
Pokajanje za sav život
Večer prije nego što sam oženio svoju suprugu u Belfastu, Sjevernoj Irskoj, odvezao sam se s nekoliko prijatelja do središta grada kako bih to proslavio. Nekako smo završili na pogrešnoj cesti. Bili smo na glavnoj cesti za Dublin i zato što nitko od nas nije bio upoznat sa sustavom prometa u Britaniji nismo mogli odgonetnuti kako da okrenemo automobil i vratimo se. Vrijeme je prolazilo dok smo tražili izlaz i sve što se događalo je da smo bili sve dalje od Belfasta i sve bliže Dublinu. Jedna od stvari koje nam zasigurno ne bi pomogle u ovoj situaciji jest da idemo brže u istome smjeru. Trebali smo se okrenuti.
Isusovo rješenje za problem Božjeg suda je radikalno. On nije ”poboljšaj svoje ponašanje”. Umjesto toga radi se o tome da trebamo vidjeti Boga kakav On zaista jest i promijeniti svoj smjer putovanja. Poslušnost će (i mora) slijediti.
Čak i nakon obraćenja Isusovi sljedbenici su se prečesto mučili s time da vide Boga kao slavnog i poželjnog i da u potpunosti svoje živote usmjere prema Njemu. Mi smo svakog dana kušani na tisuće različitih načina i smjerova. Zbog toga se neprestano trebamo preusmjeravati natrag prema Bogu, iznova Ga vidjeti i iznova ići prema Njemu. Kao što je Martin Luther zabilježio: „Kada je naš Gospodin i Gospodar Isus Krist rekao ”pokajte se” On je uistinu mislio na to da cijeli život vjernika treba biti pokajanje“.
Pokajanje za vječni život
Pokušavanje činjenja dobrih djela nas neće spasiti od Božje vječne osude. Neće ni to ako nam bude žao zbog grijeha, ako kažemo da nam je žao ili ako postanemo moralnije osobe. Sve to je važno (i sve to dolazi iz pokajanja), no same po sebi ništa od toga ne ide dovoljno duboko. Trebamo čuti Isusa kako ponovno govori: „Ne, kažem vam, ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti“. (Luka 3, 13)
Trebamo vidjeti ljepotu, ljubav i svetost Trojedinog Boga, doživljavati Ga kao blago što On uistinu i jest. Trebamo se okrenuti od lažnih obećanja koja grijeh nudi i usmjeriti svoje živote prema Bogu. To je pokajanje i to je život.
Autor: Stephen Witmer; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
