Kako preživjeti prvu godinu tugovanja za preminulom voljenom osobom? Ako tugujete ili se brinete za nekoga tko je smrtno bolestan, ovo trebate znati.
Moje dvije kćeri i ja grlili smo moju suprugu Beth. Svo troje sam ih držao u svojim rukama kada je Beth 30. listopada 2015. u 14:40 udahnula svoj posljednji dah. Imali smo tri godine razmatranja da bi do ovoga moglo doći. Ipak, nije bilo načina kako bismo se u potpunosti mogli pripremiti.
Iako mi je laknulo zbog toga što Beth napokon više neće osjećati bol zbog borbe sa rakom u 4. stadiju srce me je boljelo kada sam shvatio da je, nakon što smo proveli zajedno 37 godina, više nikada neću vidjeti na ovoj strani neba. Nisam imao pojma da je to bio samo početak procesa tugovanja. Dolazile su ”prve godine”.
Idućih pet godina…
…sam imao problema s ustajanjem ujutro iz kreveta.
…sam imao problem s tuširanjem, brijanjem i oblačenjem. To mi se činilo kao previše posla.
…nisam želio otići iz svoje kuće.
…sam provodio dane gledajući fotografije i videe svoje pokojne supruge.
…nisam želio vidjeti nikoga osim svojih kćeri i unuka.
No došao je Dan zahvalnosti. To je bio prvi praznik bez Beth. Bio je ”prvi” u mojim ”prvim godinama” i nisam shvatio koliko će mukotrpan svaki ”prvi” praznik, obljetnica i rođendan biti bez nje.
1. Prepoznavanje ovoga će označavati teške dane.
Moja obitelj je svaki blagdan obilježavala od 2010. sa obitelji moje najstarije kćeri i njezine svojte. Obično smo imali zajedničko okupljanje u domu njezine svojte. Njezin svekar Ed je kuhao. Sve što sam trebao učiniti jest biti ondje i jesti. Dok je Beth bila živa uvijek sam se radovao Danu zahvalnosti s njima. No sada kada nje nema više nisam osjećao zahvalnost i nisam se želio pretvarati da osjećam. Svi su bili puni razumijevanja i suosjećanja, no ja sam samo želio pojesti i otići kući.
Dok smo sjeli shvatio sam da su jedno mjesto odvojili za Beth. To je bila lijepa gesta, ali osjećao sam kao da je netko zabio nož u moje srce. Nastavio sam gledati u stolac i zamišljao sam da bi ona trebala biti s nama.
„Preklinjao sam Boga da mi da snagu“…
Sjećam se kada sam se te noći odvukao u krevet kako sam plačući zaspao. Preklinjao sam Boga da mi da snage kako bih mogao izdržati Božić. Znao sam da će biti devastirajuće i nisam imao pojma kako ću to preživjeti. Nisam želio niti imao volje okititi drvce. U stvari nisam uopće želio obilježiti Božić, no moje kćeri su to htjele. „Mama bi htjela da slavimo Božić“, rekla je moja najmlađa kći.
Znao sam da ću zbog svakog ukrasa i svake božićne pjesme briznuti u plač. Konačno sam odnio drvce i ukrase iz podruma i započeo sam s onime što će ispasti kao jedan od najzahtjevnijih zadataka koje sam ikada obavio.
2. Izrazite kako se osjećate.
Moj drugi ”prvi” došao je nekoliko dana prije Božića, 22. prosinca. Tada bi bila naša 31. obljetnica braka. Moja kćer je vrlo mudro preporučila da svi odemo u New York City na dva dana kako ne bih ostao kod kuće sam i plakao. Kupio sam karte za ”Kralja lavova” na Broadwayu, misleći kako će to biti zabava za sve, uključujući i moja dva unuka. Bilo je dobro što smo kao obitelj bili zauzeti. Iako smo svi razmišljali o Beth, promjena okoline je pomogla.
Došao je Badnjak i svi smo zajedno otišli u crkvu. Ovo je oduvijek bila omiljena služba od Beth. Voljela je kraj službe kada bi zajednica jedni drugima obasjala svijeće i kada bi se crkva polako preobražavala iz potpuno mračne u svjetlu dok smo pjevali ”Tihu noć”. Oduvijek sam volio ovu tradiciju kada je Beth stajala pored mene, no ove godine to je bio samo još jedan događaj koji trebam izdržati bez nje. Moje oči su se ispunile rijekom suza.
3. Slavite blagdane. Time odajete čast sjećanju na njih.
Nakon badnje službe otišli smo na večeru kao što to obično činimo nakon čega smo se vratili u moju kuću. Beth bi uvijek svima kupila nove pidžame koje bismo nosili na Badnju večer. To je bio jedini dar koji bismo otvorili navečer, dok bismo ostale otvorili na božićno jutro. Nakon što smo se vratili u kuću moje kćeri su pretražile Bethin ormar i bile su šokirane kada su vidjele da je njihova mama u svojim posljednjim danima nekako za sve njih uspjela naručiti pidžame. Fotografirali smo se u tim pidžamama ispred božićnog drvca. One su objavile na društvenim mrežama da im njihova mama još uvijek šalje darove iz neba. Ovo me je emocionalno razderalo, ali mi je pružilo i neku utjehu.
Pidžame su me navele da shvatim kako sam bio sebičan time što sam prebivao u vlastitoj tuzi. Mislio sam da je to možda bio znak da Beth želi da slavimo Božić na način koji bi odavao čast sjećanju na nju. Uistinu sam se trudio uživati u božićnom danu. To je bilo emocionalno iscrpljujuće, no pokušao sam zamisliti nju kako je ondje s mama i kako nas potiče da slavimo rođenje našeg Spasitelja.
4. Živite u trenucima koje imate.
Idući ”prvi” bio je Bethin rođenda 3. veljače. Okupili smo se zajedno kao obitelj i odlučilo smo da taj dan zajedno obilježimo. Započeli smo tradiciju koja će biti značajna za sve nas. Otišli smo u njezin omiljeni restoran na doručak. Odlazili smo onamo godinama tako da su nas znale sve blagajnice i poslužiteljice. Voljele su Beth i pet dana prije nego što je preminula i otišla u nebo poslale su nam prekrasan buket cvijeća.
Svi smo naručili ono što bi Beth naručila: dva jaja, slaninu, prženi tost i kavu. Nakon doručka dobili smo ljubičaste balone napunjene helijem (Bethina omiljena boja) i jedrilice. Svatko od nas, uključujuči i unuke, napisali smo poruke za Beth i bacili ih u zrak. Nastavili smo s ovom tradicijom na njezin rođendan i na obljetnice njezine smrti.
5. Prionite uz nadu.
Iako je njezin prvi rođendan bio vrlo težak počeo sam osjećati da neće uvijek biti ovako teško. U to vrijeme sam posjećivao kršćansku savjetnicu koja mi je pomagala da se nosim s tugom. Znam sam u svome srcu da je Bog u kontroli, ali sam se borio sa Rimljanima 8, 28 gdje piše: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“. Zaista? Čak i kod raka 4. stupnja moje supruge?
Rečeno mi je da živući suprug treba proći kroz puno tuge, što je bilo točno u mom slučaju. Pitao sam se zašto sam još uvijek snažan i zdrav, a Beth je morala proći kroz četiri stadija raka. Nastavljam se pitati jesam li bio dovoljno dobar suprug.
…„još uvijek imam dio utrke za otrčati“…
Nakon što sam rekao savjetnici s čime se borim pogledala me je u oči i rekla: „Dan, vjeruješ li zaista da te Beth sada iz raja osuđuje? Ne! Ona navija za tebe! Ona ti poručuje da završiš svoju utrku i da se brineš za svoje kćeri i unuke“! Ovo me je vratilo u stvarnost. Shvatio sam da još uvijek imam utrku koju moram istrčati i da Beth navija za mene!
”Prvi” su nastavili dolaziti i izgledalo je kao da nikada neće prestati.
6. Oslonite se na obitelj i prijatelje.
Uskrs je bio još jedan težak ”prvi”, no nije bio toliko težak kao njezin rođendan. Ljetni praznici su bili teški jer se kod nas uvijek na Praznik rada i Dan neovisnosti okupljala obitelj. Beth je voljela biti domaćin i voljela je biti blizu bazena. Svi smo razgovarali o njoj i shvatili smo da smo svi u procesu tugovanja zajedno. Od vitalne je važnosti osloniti se na svoju obitelj i prijatelje za vrijeme tih ”prvih”.
Konačno došla je prva obljetnica Bethinog odlaska u nebo. Svi smo otišli na groblje i pustili ljubičaste balone s porukama za nju. Isto smo učinili na drugu obljetnicu i isto ćemo učiniti na treću.
7. Zapamtite da vas Bog nikada neće napustiti.
Pisao sam o svojoj supruzi i o tome kako sam prošao kroz proces tugovanja u ”godinama prvih” u svojoj novoj knjizi ”Uragan ljubavi” koju je objavio WestBow Press. Moja molitva je da će naša priča pomoći vama kako biste umirili svoje strahove, osnažili svoju vjeru i bili nadahnuti nadom. Bog vas nikada neće napustiti, čak ni onda kad vam je najteže. Oslonite se na nadu da ćete svoje voljene ponovno vidjeti na nebu.
Za one koji tuguju
Ako tugujete ili se brinete za nekoga tko je smrtno bolestan, znajte da dolaze ”godine prvih”. No imajte nadu da ćete proći kroz njih. Godine drugih će biti malo lakše. Ono što je trenutno važno jest živjeti u ”sadašnjem trenutku”. Izlijte svoju ljubav u one koje volite. Ono kako se osjećate izražavajte slobodno svojim riječima i djelima. Kako prolazite kroz ”godine prvih” shvatite da će to biti vrlo teški dani. Pokušajte ih iskoristiti kako biste odali počast sjećanju na svoje voljene i crpite snagu svoje obitelji i prijatelja.
Autor: Dan Wheeler; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
