Umjerenost je glavni koncept kada je riječ o kršćanskom pogledu na dizanje utega.
1. Timoteju 4,8 govori: „Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući.“. Važno je biti u dobroj formi, kako stoji u Bibliji, te to ima određenu vrijednost.
Mi smo fizička i duhovna bića, a stanje našeg fizičkog tijela može utjecati na duhovnost osobe. Redak: „Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“ (1. Korinćanima 6,20) zasigurno naglašava da tijelo treba držati u dobroj formi. Dizanje utega može biti dio fizičke vježbe za kršćanina.
U isto vrijeme, kao i s mnogim drugim stvarima, ako se dizanje utega pretvori u pretjerivanje, ono može postati vrsta idola. U konačnici se dolazi do toga da dobivanje na mišićnoj masi više nema pravu vrijednost.
Dizanje utega može postati ovisnost ili opsesija. Iako je to češće kod muškaraca, dizanje utega može dovesti do problema i kod žena. Želja za što većim i jačim mišićima koja se dovodi do ekstrema, nije ništa doli taština (1. Samuelova 16,7; Propovjednik 1,2; 1. Petrova 3,4). Kada dozvolimo da naš fizički izgled postane važniji od Boga, tada se on pretvara u idol (1. Ivanova 5,21).
„Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“ (1. Korinćanima 10,31). Glavno pitanje je, služi li dizanje utega na slavu Bogu? Ako dižete utege kako biste ostali zdravi, dobili malo mišića i snage, onda to može biti na Božju slavu.
Ako dižete utege iz taštine i ponosa ili zbog nezdrave opsesije da vam mišići budu što veći i snažniji, onda to nije na slavu Bogu.
Kako kršćanin treba gledati na dizanje utega? „ »Sve mi je dopušteno!« Ali – sve ne koristi. »Sve mi je dopušteno!« Ali – neću da mnome išta vlada. (…)»Sve je slobodno!« Ali – sve ne koristi. »Sve je dopušteno!« Ali – sve ne saziđuje“ (1. Korinćanima 6,12; 10,23).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.
