Ova poruka je za sve one koji su na rubu iscrpljenosti, svladani svojom sadašnjom situacijom. Vjeruješ li da Bog može učiniti nemoguće?
Moguće je reći: “Vjerujem da Bog može učiniti nemoguće”, a ipak ne biti u stanju prihvatiti čuda Gospodnja za nas same zbog sumnjičavog srca.
U Mateju nalazimo Isusa kako ulazi u lađicu da ode na “pusto mjesto, nasamo” (14,13). Upravo je primio vijest da je Ivanu Krstitelju bila odrubljena glava i bio je tako ganut tom vijesti da je osjetio potrebu biti nasamo u molitvi. Međutim, kad je mnoštvo čulo da Isus odlazi, “krenu za njim pješke iz gradova” (isti redak).
Tisuće je ljudi došlo iz svih pravaca u raznoraznom fizičkom stanju. Nemoćne su nosili na nosilima ili ih vozili prema njemu na kolima domaće izrade.
Slijepi muškarci i žene bili su vođeni kroz mnoštvo, a hromi su šepesali naprijed na improviziranim štapovima i štakama. Svi su oni imali jedan važan cilj: primaći se Isusu i primiti dodir iscjeljenja!
A što je bio Kristov odgovor na taj nevjerojatan prizor? “Sažali se nad (narodom) te mu ozdravi bolesnike” (Mt 14,14). A zatim je, na kraju toga čudesnog dana i nakon svih tih čuda iscjeljenja, odlučio nahraniti to ogromno mnoštvo (vidi Mt 14,16-21).
Kasnije, u lađici na putu za Magdalu, učenici su bili umorni od dugačkog dana i počeli su se prepirati jer su sa sobom imali samo jedan kruh (vidi Mk 8,14).
Zamislite! Petar, Jakov, Ivan i drugi bili su zabrinuti u vezi s kruhom kad su upravo došli s najvećeg hranjenja kruhom u povijesti! Isus nije mogao vjerovati što čuje te ih je ukorio: “I još ne shvaćate?” (Mk 14,21).
Ova poruka je za sve one koji su na rubu iscrpljenosti, svladani svojom sadašnjom situacijom. Vjeran ste sluga hraneći druge, siguran da Bog može za svoj narod učiniti nemoguće, ali gajite sumnje da je spreman posredovati u vašoj vlastitoj borbi.
Duh Sveti vas poziva da se sjetite Isusove samilosti, sjetite obilja kruha i ribe, i da znate da on ne želi da itko od vas klone.
Autor: David Wilkerson
