Prije nekoliko dana konačno mi se dogodilo nešto što je sasvim preokrenulo moj duhovni život i moj fokus razumijevanja života i hodanja u Duhu. U svom srcu i duši imala sam jaku borbu, ali došlo je do potpune predaje i potpune pobjede.
Iako sam već 14 godina nanovo rođena kršćanka, nisam bila ni svjesna koliko je moje srce još bilo puno sebičnosti, ponosa i samopravednosti, pa i osjećaja povrijeđenosti, nevoljenosti, odbačenosti i bezvrijednosti.
Konačno sam primila snage da kažem neprijatelju svoje duše, njegovim lažima, svojim osjećajima i svojim emocijama: „Dosta je!“
Nisam ni znala kad, ali negdje u mom hodu s Kristom nakupilo se nepravednosti, krivičnosti, zlih djela od strane voljenih mi osoba, najmilijih… i pitala sam se: „Zašto Bože? Zašto mi ne pomažeš?“
I odgovor je došao: „Zato da se prestaneš vrtjeti u pustinji sebičnosti i razmaženosti, pri čemu se cijeli svijet mora vrtjeti oko tebe, te kako bi konačno spoznala da sam Ja jedini sigurni oslonac u tvom životu, a ne ljudi oko tebe, tvoji najmiliji, pa niti tvoj muž. Isto tako, kako bi spoznala da te sažalijevanje ne vodi nikuda, jedino u još veći ponor sažalijevanja, bez kraja, bez rješenja i bez nade, te kako bi mogla razumjeti ljude koje ćeš susretati u svom životu, pokazivati im put kako da izađu van iz beznađa u vječnu nadu.“
Te su me riječi rasplakale. Srušile su se dugogodišnje brane i utvrde koje sam postavila između sebe i ljude oko sebe, kako ne bih bila još više ranjavana, još više povrjeđivana, nesvjesno se boreći sama svojom snagom, svojim razumijevanjem, svojom mudrošću iako je u meni već prebivao On, koji bi to mogao napraviti puno bolje i brže.
Bog mi je pokazao da imam izbor. To je nešto predivno! Umjesto čekanja da budem ljubljena od strane ljudi, da uvijek iznova vapim za primanjem ljubavi, imam predivnu mogućnost da umjesto toga odlukom svoje volje tu ljubav počnem dijeliti drugima. Nije li to isto radio Isus Krist? A moj snažni izvor te nepresušne, bezuvjetne ljubavi je Isus, koji prebiva u meni. I kažu da što više daješ drugima, više ti se vraća.
Prije nekoliko dana čitala sam nešto što mi je pokazalo razumijevanje kako i kad prići nekome tko se već dugo, predugo koprca u valovima muke ovozemaljskog života, kako pomoći nekome onda kad je spreman slušati, a ne raditi dalje na svom spasenju, svojom vlastitom snagom.
Na nekoj lađi bio je marinac, a u vodi pod njim, u moru, nalazio se čovjek, koji se svom snagom neprestano mučio da ispliva i da ostane na površini, a potom izađe iz mora na čvrsto tlo lađe. No, što se više mučio i mlatarao rukama kako bi ostao na površini vode, uvijek iznova vapeći za zrakom, sve više mu je ponestajalo snage i počeo je tonuti.
Neko vrijeme mu je još uspijevalo izroniti i udahnuti zrak, dok ponovo nije potonuo u vodu i prekrila ga voda. I tad je uskočio njegov spasitelj, a on takav nemoćan, kad si više nije sam mogao pomoći, mirnim pouzdanjem u spasitelja svog tijela bio je spašen iz mora.
Od prošlih pokušaja spašavanja spasilac je znao da treba pričekati dok osoba sasvim onemoća, dok se prestane spašavati svojom snagom, tek onda bi skočio i spašavao, ne prije, jer bi i on mogao poginuti u valovima, zajedno s osobom koju spašava.
No postoji Spasitelj, Isus Krist, spasitelj naše duše, koji isto tako pogledom svoje ljubavi i sažaljenja gleda ljude po svoj ovoj zemlji, koji se muče svojom snagom spasiti sebe, svoj život… i čeka, dok im ponestane ljudske snage da ih može nemoćne i klonule uhvatiti u zagrljaj svojih krila, jer „kad prizovu ime Gospodnje, bit će spašeni“.
To je napravio Isus na križu za tebe, za mene, ali kako to vidjeti, kako to spoznati? Nikako, dok se gleda u valove! Nikako, dok se gleda u sebe! Jedina mogućnost jest sabrati posljednje snage, posljednji uzdah i pogledati gore… gore na križ, i ugledati predivne oči pune ljubavi, koje ti daju poziv upravo u ovom trenu dok čitaš: „Prijateljice, prijatelju, ljubim te vječnom ljubavlju i moja je ljubav dovoljno snažna da te digne iz tog mulja besmislenosti života, boli, smrti i suza, u zagrljaj Moje utjehe, koja tvom životu može dati vječnu utjehu i pravi smisao. Ja imam najbolji plan za tebe!“
Dok smo u čamcu svog života, na sigurnome i potpuno uvjereni da oko sebe imamo ljude koji nas vole i sređen život oko nas, ni ne znamo koliko malo si možemo svojom snagom pomoći kad nadođu valovi ovog okrutnog svijeta, valovi zloga. A kad nas se iz lažne sigurnosti čamca u kojeg smo se pouzdavali izbaci u valove razbjesnjelog mora, tek onda spoznajemo da se svojom snagom ne možemo spasiti, da svojom snagom ne možemo ponovo vjerovati, da se svojom snagom ne možemo ponovno nadati, da svojom snagom ne možemo ponovo vidjeti prelijepi izlazak i zalazak sunca i veseliti se u njegovim ljepotama, da svojom snagom ne možemo dići svoje srce vjerovanjem da postoji samo jedno sigurno mjesto na ovom svijetu, a to je Isus.
On je Spasitelj, on je Stijena čvrste sigurnosti. On je jedini čvrst i stabilan čamac koji sigurno vodi u vječni život. On je radost koja ne prestaje ni kad oko nas nema ništa zbog čega bi se mogli radovati. On je jedini čvrsti oslonac, koji nas NIKAD ne napušta u sve dane našeg života. Njegova riječ nozi je tvojoj svjetiljka i svjetlo na tvojoj stazi. On je jedini Put, Istina i Život. On je jedini izvor bezuvjetne ljubavi koja se daruje svakome koji ju primi u svoje srce.
Isus kaže i tebi: „Kad bi znala (znao) dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala (zaiskao) i on bi ti dao vode žive.“ I opet kaže tebi, ljubljena, (ljubljeni): „Koji vjeruje u mene, kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’“
Dat ću ti novo srce, nov duh udahnut ću u tebe! Izvadit ću iz tijela tvojega srce kameno (povrijeđeno, odbačeno, nevoljeno, puno korijena gorčine) i dat ću ti srce od mesa (srce koje će otpuštati i voljeti, čak i svoje neprijatelje i moliti se za njih).
Ovaj kratak refren mi je Bog dao da mi bude podsjetnik na mom putu kroz život, da bez Njegove ljubavi neću moći uvijek iznova voljeti one koji će me povrjeđivati kroz vrijeme mog kršćanskog života:
U JEDAN TREN,
U SNAZI LJUBAVI S NEBA,
KOJA NIKAD, NIKAD NE PRESTAJE . . .
AKO TE LJUBAVI U MENI NE BI BILO,
NE BIH TE MOGLA VOLJETI!
Nevenka Pavičić
