Skupina kalifornijskih srednjoškolaca provela je tri mjeseca pripremajući se i planirajući svoj odlazak u Meksiko za vrijeme uskršnjih praznika pomagati siromašnima. Molili su se Bogu da ih upotrijebi na čudesan način.
U očekivanju uzbudljivog tjedna u propovijedanju, zaustavili su se u maloj crkvi blizu mjesta Mexicali.
Stigavši u malo ruralno mjesto u nedjelju ujutro učenici su vidjeli da je crkva, u koju su došli služiti, oštećena od požara. Krov je bio srušen i ostala su samo četiri zida.
Oprezno su ušli u ono što je ostalo od zgrade jer se čula pjesma na španjolskom. Pozdravio ih je umoran, obeshrabreni meksički pastor zbunjenog pogleda i devet župljana koji su bili usred svoje nedjeljne jutarnje službe. Bilo je očito da zajednica nije primila pismo skupine koje je objašnjavalo njihove planove za službu i nisu imali pojma da je skupina došla provesti tjedan s njima. Kad je pjesma završila, pastor je zaustavio službu, došao do skupine srednjoškolaca i rekao: “Qué pasa?” (Svatko u skupini je te riječi preveo/protumačio: “Što vi bogata bijela djeca radite u našoj crkvi?”)
Poslije dulje tišine jedan od učenika je rekao: “Mi smo kršćani i došli smo vam služiti.” Čuvši to pastorove oči su se napunile suzama. “Prije šest mjeseci neki ljudi iz našega mjesta su zapalili našu crkvu”, objasnio je. “Mi smo se molili Bogu da nam pošalje pomoć, ali izgubili smo nadu da će pomoć doći. Slava Bogu!”
Trideset i petero srednjoškolaca je stajalo u tišini. Mnogo puta su čuli da ih Bog želi upotrijebiti, a sada su to po prvi put iskusili. Začuđen, jedan od učenika se okrenuo drugom i rekao: “Ne mogu vjerovati. Mi smo odgovor na molitvu.”
Bog nas želi upotrijebiti, a On to i hoće – samo ako Mu budemo poslušni i ako budemo slijedili Kristov primjer da budemo sluge (vidi Filipljanima 2,3-11). Mi možemo biti odgovor na nečiju molitvu izlazeći iz naših zona udobnosti kako bismo koristili darove koje nam je Bog dao da učinimo razliku u svijetu.
