Biblijski stih govori tri riječi koje trebam čuti svakoga dana. Tri jednostavne riječi za dušu koja pati. Usuđujem li im se vjerovati?
Ovo mi se znalo dogoditi često puta u novije vrijeme. Probudio bih se s osjećajem slomljenosti i iscrpljenosti. Osuda. Sve radim pogrešno i to svi znaju. Izgledalo je kao da cijela ljudska rasa, nakon što bih se probudio uzdiše i govori: „O, to je onaj tip“. Ne znam zašto se to događa, ali kada se dogodi izgleda nevjerojatno stvarno. Ako ovo drugi misle (a zašto i ne bi) što onda Bog tek misli? Jer oni vide samo vanjštinu mog života. Bog vidi unutrašnjost. Za nekoga poput mene nema isprike.
Iz tog razloga se vraćam na Rimljanima 8, 1: „Stoga sada nema osude za one koji su u Kristu Isusu“.
Kakva god da osuda postoji od strane drugih (u svojim boljim trenucima znam da ljudska rasa na trati svoje vrijeme razmišljajući o mojim neuspjesima) ovaj stih govori tri riječi koje trebam čuti svakoga dana: „sada nema osude“. Tri jednostavne riječi. Usuđujem li im se vjerovati?
Osuda
Osuditi nekoga znači otkriti ih javno zbog nečega što su učinili. To je ono što svi mi zaslužujemo. To je ono što ja zaslužujem.
Što sam učinio sa životom kojeg mi je Bog dao? Prilike da volim Njega i druge sam gotovo tratio na svakodnevnoj razini. Kako možemo opravdati gubitak? Trebao bih se osjećati slomljeno zbog težine svega toga. Zapanjuju me ljudi koji misle da su sve u svome životu shvatili. Dovoljno sam dugo bio okružen drugim ljudima da znam kakvi smo mi zapravo.
Moja osuda
Evo je ovdje, na crno-bijelim slovima na papiru Svetog pisma. Nekako je moguće ići od zaslužene osude do neosuđivanja. Postoji takvo kategoriziranje. No ako to na bilo koji način ovisi o meni, ne mogu to učiniti. Pavao jasno govori: „Nema osude za one koji su u Kristu Isusu“.
Ovo nije naš uobičajen način govora o kršćanima, već tak govori Novi zavjet. Daleko najuobičajeniji opis nas je oni koji su „u Kristu“. Otvorite bilo koju stranicu Novog zavjeta i vidjet ćete ovaj izraz više puta na jednoj stranici.
Biti u Kristu znači biti sjedinjeni s Njim na taj način da ono što je istinito Njemu je istinito i nama. Ono što je prirodno Njegovo je sada i moje. To je kao brak, gdje imanje jedne osobe postaje imanje i druge. Krist je apsorbirao moj dug, a ja sam dobio Njegovu pravednost.
On se suočio s osudom u svojoj smrti kako bih ja mogao uživati u plodovima onoga što On prirodno zaslužuje. Ne mogu reći: „Sada nema osude za Sama Allberryja“. Ali mogu (i moram) reći: „Sada više nema osude za Sama Allberryja koji je u Kristu Isusu“. Taj status mi pripada samo zato što sam Njegov.
„Nema osude“ znači da se Bog više nikada neće sjetiti mojih grijeha. Čak niti oni grijesi kojih se najviše sramim nikada neće biti upotrijebljeni protiv mene. On će uvijek biti za moju dobrobit. Uvijek za mene, nikada protiv mene.
Sada nema osude
Pavao ne govori samo o nekom hipotetskom budućem događaju; to je stvarnost sadašnjeg dana. To nije nešto što moram čekati, očekivati dok ne dođe. Ta stvarnost je sada.
Nedavno sam prisustvovao velikoj gozbi gdje su ljudi sa svakog stola naizmjenično pozivani neka odu do hrane. Kao što je obično kod takvih događaja sve to je trajalo puno dulje nego što je trebalo i izgledalo je kao da svi imaju prednost nad našim stolom. No nakon nekog vremena čovjek iz osoblja nam je prišao i rekao slavne riječi: „Sada možete ustati kako biste bili posluženi“.
Još je slavnije znati da sada nema osude za mene. Ono što je Isus učinio primjenjuje se na svaki trenutak ovog dana. Primjenjuje se kada se sutra probudim. Bez obzira na to kako se osjećam, budit ću se jer Bog to voli. Tu istinu trebam duboko pohraniti u svome srcu i dopustiti joj da se proširi. Ona treba odrediti ono kako sam sebe vidim. Ne trebam se bojati neodobravanja ljudi kada mi je zajamčeno Božje odobravanje.
Autor: Sam Allberry; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
