Jonina priča poznata je širom svijeta. 30. srpnja 1967. kao sedamnaestogodišnja sportašica je, skačući na glavu u jednom zaljevu, udarila u podvodnu stijenu i na licu mjesta ostala kvadriplegičar (potpuno paralizirana). Joni nije ni slutila kako će Bog voditi njezin život.
Danas, nekoliko desetljeća nakon nesreće, ona je slikarica, autorica više knjiga, pjevačica, savjetnik, poslovna žena i kršćanski vođa.
Evo što Joni poručuje svima koji se brinu za sutrašnji dan, svima koji se uznemire na pomisao o budućnosti …
”Za mene je zastrašujuće zamisliti još dvadeset ili trideset godina u kolicima. Možda zvuči otrcano, ali mogu živjeti samo dan za danom – mogu uzeti milost samo za danas, svježu manu samo za ovaj trenutak. Moram prestati brinuti se da li će za godinu dana moja pluća možda otkazati, hoće li se moj muž za pet godina moći brinuti za mene ili ću morati biti trajno smještena u neku ustanovu.
Moram se držati Božje Riječi. Krist u Mateju 6 čak sedam puta kaže da ne treba brinuti za sutrašnji dan, dakle, neću se brinuti za sutra – već ću se pouzdati u to da će mi njegova milost biti dovoljna za danas! Nema unaprijed milosti za sljedeću nedjelju ili sljedeći mjesec; milost je nova i svježa samo svakog jutra. Na taj način moram živjeti – u sili Duha Božjeg, dan za danom.”
Osobito je nadahnjujuće Jonino razmišljanje o Kristovom drugom dolasku. Ona kaže:
”Nebo se bliži i mogu se radovati tijelu koje će funkcionirati. Ne samo da ću hodati – moći ću i mnogo više! … Sa zahvalnošću ću pasti na koljena i zahvaliti Bogu – beskonačno mu zahvaljivati – što mi je tijekom svih godina u kolicima pružao svoju milost, pomoć, nadu i ohrabrenje. Imat ću neusporedivu priliku osobno mu zahvaliti za svu pomoć po mjeri, koju je davao meni, kvadriplegičaru!”
