Ovisnost o tabletama je godinama mučila ovu ženu. Jednom prilikom je svoju ovisnost otkrila strancu na samrti, a onda je Bog izveo nevjerojatno čudo.
Moja priča počinje u srednjoj školi kada sam dobila lijekove za bolove zbog umnjaka, imala sam 16 godina. Nisam odmah postala ovisna.
„Instant tablete za sreću“
Tek nakon dvije godine sam se sjetila tih „instant tableta za sreću“ kada mi je u životu postalo teško. Te su se tablete tada mogle kupiti bilo gdje u Houstonu od uličnih prodavača.
Odrasla sam u predivnom domu s fantastičnim roditeljima i obitelji. Svaku sam nedjelju išla u crkvu, imala sam odlične ocjene te nikada nisam pravila probleme. No, ovisnost ne diskriminira. Čak sam znala da trebam biti oprezna s tim tabletama, ali sam ipak posrnula.
Ubrzo sam shvatila da sam ovisna te sam se željela oporaviti. Užasnuta njihovom reakcijom, rekla sam roditeljima da trebam ići na oporavak. Nisu imali pojma što se događa te nisu znali što da rade sa mnom, a ujedno su bili uplašeni.
Prijavila sam se u kliniku za odvikavanje te sam nakon toga dobila program odvikavanja i rehabilitacije. Bila sam sretna s rezultatima, a tretman je djelovalo. Barem sam tako mislila.
Prošlo je nekoliko mjeseci, a te su se tablete ponovno pojavile u mom životu, kao i inače. No taj dan sam odlučila uzeti samo dvije jer je tada bio Super Bowl. Ostalo se sve tako brzo dogodilo da nisam znala gdje mi je glava.
Četiri godine kasnije još sam uvijek uzimala tablete, ali su bile jače te sam ih šmrkala pod pauzom na poslu. Tko je bila ova osoba? Nisam ju prepoznavala, ni nisam imala izlaza. Pokušala sam razne stvari kako bih si pomogla.
Molitve, sastanke, nove obaveze, druge lijekove, nebrojene dane boli bez tableta – no uvijek se vraćalo na staro. Ništa nije pomagalo te sam bila beznadna. Cijelo sam vrijeme plakala, znala sam da nema izlaza jer sam sve pokušala.
Zatočena u vlastitom tijelu
Istraživala sam različita rješenja te sam ih se ponekad mogla kloniti koristeći svoju volju. No to nikada nije potrajalo duže od nekoliko tjedana. Uvijek sam tražila što novo probati. Bila sam zatočena u vlastitom tijelu, a u ovom svijetu se s visoka gleda na ovisnike. Bila sam sama i očajna. Jedino su me drugi ovisnici razumjeli, a oni nisu mogli pomoći. I oni su bili zarobljeni, a da to nisu ni znali.
Jednog sam dana upoznala mušteriju na poslu imenom Dee Dee. Ona me je pozvala na tjedno proučavanje Biblije u svojoj kući. Nisam htjela sama ići u stranu kuću te sam se osjećala neobično i čudno. No vidjela sam da je i jedna moja prijateljica pozvana preko Facebooka.
Cura koja ju je pozvala je taman prekinula s dečkom tako da je trebala nekoga da ide s njom. I našla sam se na proučavanju Biblije. Tada je Bog upotrijebio Dee Dee kako bi razgovarao sa mnom na način koji sam samo ja mogla razumjeti. Nisam se odmah sa svime složila, ali sam mogla razumjeti neke koncepte kojih nisam bila svjesna dok sam kao mala išla u crkvu.
Kada sam otišla kući, sjela sam u auto i počela sam se moliti. Bila sam preplavljena svima te sam trebala biti popravljena, ali nisam znala što reći Bogu, a nisam znala ni sluša li me. Tako da sam samo zavapila: „Bože!“, suze su mi padale niz lice, „Samo uzmi moj cijeli život. Ne mogu ga više podnijeti. Ako si ono što kažeš da jesi, sada je vrijeme kada ću ti prinijeti sav svoj život.“ U tom se trenu Bog pojavio.
Doslovno sam osjetila kako se velik teret maknuo s mojih leđa, oslobodila sam se emocionalne napetosti. Predala sam se te je to bio osjećaj koji ni jedna droga ne može nadmašiti. Iskusila sam trenutak u Raju i trenutak mira s Isusom. Morala sam stati sa strane ceste i plakati.
Bog je odgovorio na molitve
Bio je to trenutak kada mi je Bog napokon dogovorio nakon godina molitve. Moje su oči bile širom otvorene te sam mogla vidjeti Boga u svemu. Zakačila sam se, tako da sam samo išla za tim duhovnim iskustvom, a Bog je učinio sve ostalo.
Dva tjedna kasnije sam dobila užasan poziv da je jedan od mojih najboljih prijatelja preminuo od predoziranja. Budući da sam tek počela s odvikavanjem, bio je to užasan scenarij za mene. Bila je to izlika da ponovno počnem s drogom.
Prvi put u nekoliko godina sam osjećala sve svoje emocije umjesto da sam ih pokušala ugušiti. Bog mi je pomogao da ne posrnem. Ostala sam čista od droga dok su svi moji prijatelji tabletama i alkoholom tugovali za našim prijateljem Andrewom. Do ovoga dana ne znam kako je Bog to učinio.
Ubrzajmo na slijedeću godinu – na drogama sam gore nego ikada prije. Žao mi je što vas moram razočarati, ali to je ovisnost. I ja sam bila razočarana. Dugo treba dok se osoba ne nauči što ne treba raditi. Mislila sam da sam izliječena, a tada sam saznala da je to neizlječiva bolest. I tako sam se ponovno našla pred Biblijom pokušavajući se još jednom izvući iz tog pakla.
Bila sam beznadnija nego ikada prije. Histerično sam plakala cijeli dan kada sam shvatila da nema izlaza. Posvetila sam se Bogu, ali zašto mi ovaj put nije pomagao? Sjećam se da sam mislila da se nikada neću udati, da nikada neću imati bebu i život o kojem sanjam jer ne mogu ostati trijezna.
Ponovno sam se slomila pred Bogom. Slijedeći dan na poslu sam upoznala Jenny. Ona mi je hladno rekla da ima rak te da treba umrijeti u travnju. Nastavila sam raditi te sam pokušala u glavi posložiti što mi je rekla te sam shvatila da je datum bio 16.4.2013. „Pa sada je travanj“, rekla sam joj kao da to ona već nije znala. Ona je nonšalantno rekla: „Znam, Bog nešto čini. Osjećala sam se dobro danas tako da sam odlučila doći ovdje“.
Nastavile smo razgovarati o Bogu te sam joj otkrila svoju ovisnost koje se nisam mogla riješiti. Lice joj se ozarilo te mi je rekla da je bila alkoholičar te da je trijezna već 10 godina. Obje smo znale zašto je taj dan došla u trgovinu gdje sam radila. Molila se za mene na koljenima, držeći me za ruke, ispred svih kupaca. Bilo je čudno i predivno u isto vrijeme.
Zašto se željela moliti za mene kada je ona bila na samrti? Postala je moj sponzor te me je odvukla na anonimne sastanke ovisnika. Učinila sam sve što mi je rekla. Bog mi je bio prioritet, a ujedno sam imala program oporavka te sam shvatila da to djeluje. Pronašla sam slobodu i način da prihvatim život bez obzira na okolnosti u kojima sam bila.
Bog je upotrijebio Jenny da mi spasi život prije nego ju je 8 mjeseci kasnije pozvao k sebi. Moj slijedeći sponzor je bila Jennyna prijateljica, Lauren, koja mi je pomogla na putu oporavka. Zauvijek sam zahvalna Bogu i kolegama na sastancima što su me oslobodili lanaca ovisnosti.
Budući da sam imala novi život, prijašnje veze nisu funkcionirale. Duhovno sam se sve više razvijala, te sam se počela odvajati od ljudi koje sam voljela, ali koji su i dalje bili zatočeni u ovisnosti. No nisam mogla ostati s njima. Bilo mi je teško napustiti taj život, ali sam htjela više. Tada sam upoznala Wesa koji me je oborio s nogu i neopisivo me zavolio – shvatila sam kakva čuda On daje. Živio je život kojim sam i ja živjela. Bilo je lako.
Sjećate li se djevojke od prije koja je prekinula s dečkom i pozvala moju prijateljicu Dee Dee na čitanje Biblije? Zbog toga sam prvi put otišla na čitanje Biblije te sam prvi put pronašla Boga. Taj dečko je bio Wes, koga sam upoznala kada sam se liječila, a s kojim sam sada u braku.
Nakon odvikavanje je mogla raditi na obitelji o kojoj je sanjala
Kada sam se odvikla, mogla sam raditi na obitelji o kojoj sam sanjala. 16.12.2015. sam napisala molitvu za moju bebu. Slijedeće godine na isti dan sam saznala da sam trudna. Bio je dječak, kao što sam se i molila. Bili smo jako uzbuđeni. Na žalost, u 26 tjednu trudnoće smo saznali da je beba prestala rasti. Liječnici su nam rekli da ima genetski poremećaj, ali da moramo čekati rezultate pretrage da vidimo kakva je stvarna situacija. Nakon nekoliko dana sam prevezena u bolnicu jer sam imala rane trudove. U takvim slučajevima žene rode unutar dva tjedna.
Liječnici su mi rekli da beba neće preživjeti zbog svoje veličine. Odmah smo se počeli moliti te smo bili jako uplašeni. Znali smo dvije stvari: Naša beba neće preživjeti, a ako preživi imat će genetski poremećaj. Nije bilo nimalo dobrih vijesti te sam bila prestravljena.
Na svu sreću, program odvikavanja me naučio da moram vjerovati u ono što Bog želi učiniti. Trebala sam Ga da me drži na okupu. Markerima sam pisala po bolničkim zidovima. Redci Pisma su mi prekrivali sobu.
Duh Sveti me je vodio kroz svaki pregled, svaku iglu u meni, svaku negativnu misao koja mi je prošla glavom. Samo nam je trebalo da beba ostane u meni dovoljno dugo da naraste i preživi. Šest tjedana kasnije još nisam rodila. Jedno jutro, kao i inače, moja se soba ispunila liječnicima i medicinskim sestrama i ostalim osobljem, baš kao u serijama.
U tom trenu je nazvala liječnica koja se bavila genetskim poremećajima, kada sam odgovorila na poziv svi su u sobi postali tihi. Stavila sam liječnicu na razglas kako bi pročitala moje rezultate svima u sobi kako bi bili spremni na bilo koji genetički problem. „NEMA GENETIČKIH POREMEĆAJA“.
Nisam rodila još tjedan dana te sam tako smjela dobiti još jednu dozu medicinskih steroida kako bi se potaknuo rast bebinih pluća. Christian James Farris (CJ) je rođen 3.7.2017. godine, bio je težak malo preko pola kilograma.
Ostao je u bolnici preko tri mjeseca kako bi narastao.
Wes i ja smo se vjenčali u bolničkoj kapeli uz našu najbližu rodbinu i prijatelje. Maleni CJ je smio izaći iz bolnice kako bi nam držao prstenje.
Njegove predivne medicinske sestre su nam ga donijeli u kolicima sa svim aparatima i cijevima, a obukle su ga u maleno odijelo. Sada ima 18 mjeseci te nema nikakvih problema. On je živo čudo.
Snovi su mi se ostvarili i ne mogu poželjeti ništa drugo.
