Jesu li molitva i čitanje Biblije dovoljne same po sebi da se pobijedi mentalna bolest i samoubilačke misli?
Bila sam u Kaliforniji na poslovnom putovanju, nalazila sam se nekoliko metara od plaže, jela sam sladoled i smijala sam se na razgovor uz koji su mi misli odlutale s posla. U jednom trenutku netko je spomenuo prijatelja od prijatelja koji je počinio samoubojstvo.
Poznata bol i mučnina ispunile su moja prsa. Utroba mi se potresla kada je moj suradnik rekao kako ne razumije što bi to navelo nekoga na to da oduzimanje života bude jedina opcija. ”Progutala sam knedlu” i ispustila sam dah. „Ja razumijem“. Prvi puta u svome životu sam progovorila. „U potpunosti to razumijem jer sam i sama bila u takvoj situaciji“.
Moji suradnici su počeli zuriti u mene otvorenih usta. Konačno je netko pitao kako je to kada netko želi umrijeti. Ispričala sam im o tjelesnoj boli, iscrpljenosti, težini. Ispričala sam im da je to kao umiranje od teške bolesti i izražavanje želje da se to ubrza, imajući na umu da stvari mogu biti puno gore. Posljednja dva tjedna pojavilo se jako puno vijesti prevelikog broja ljudi koji žele umrijeti. Anthony Bourdain i Kate Spade oduzeli si su svoje živote prošli tjedan. Nekoliko djece naših prijatelja su pokušali samoubojstva, šokirajući time crkvene zajednice. Naša srca se slamaju pod tolikom boli. Prisjećam se lica svojih kolega kada su začuli moje riječi. Nikada ranije nisu čuli kako je to kada ste suicidalni i počeli su razumjeti, barem djelomično. Podsjetila sam ih kako crkva malo zna o depresiji i samoubojstvu.
POGLEDAJTE: IZLAZ: Poziv na samoubojstvo (FILM)
Pozvani smo da budemo svjetlost svijeta, utočišta za slomljene i umorne. Ali ako ne razumijemo tamu koju ljudi prolaze teško da ćemo doprijeti do njih. Stoga evo nekoliko stvari koje kršćani trebaju znati o samoubojstvu i depresiji.
Samoubilačke misli: Ne radi se samo o mentalnom i emocionalnom problemu
Zbog izraza ”mentalni poremećaj” izgleda kao da to postoji samo u našim umovima. Ali istina je drugačija. WebMD je izlistao barem dvanaest tjelesnih pokazatelja ozbiljne depresije. Kronična bol se razvija i pogoršava. Bol u prsima, problemi sa želucem i oslabljeni imunološki sustav su neki od najčešćih uzročnika. No postoji i još nešto što se može vrlo duboko ukorijeniti u osobi: umor kojeg niti jedna količina kave ili sna mogu odagnati. Kada ljudi kažu da ne mogu ustati iz kreveta od depresije oni o tome pričaju.
Tog dana na plaži ispričala sam svojim suradnicima o fiziologiji depresije. Svaki dio mene u boli se odupirao gravitaciji. Izgledalo je kao da moje stanice žele kolabrirati u jednu lokvicu na tlu. Moja koža je pekla kao krema za sunčanje nakon opeklina od Sunca, a moje grlo boljelo je od kvrge koja se ondje nalazila. U jednome trenutku sam bila ozbiljno pothranjena jer se nisam mogla prisiliti da jedem.
Samoubojstvo nije sebičan izbor.
Ponekad ljudi kažu da je samoubojstvo najsebičnije djelo koje osoba može učiniti. No za mnoge koji se bore s tamom, umiranje se čini kao najnesebičnije djelo koje mogu učiniti. Depresija često nosi intenzivan, sramom ispunjen osjećaj mržnje samog sebe. U tim bezdanima vjerovala sam da sam otrovna i štetna za ljude oko sebe. Bila sam uvjerena da bi oduzimanje svog života drugima bilo na blagoslov. To je poznati refren. Jedna majka mislila je da bi njezin muž pronašao lijepu, novu ženu i majku za njihovo dijete. Znala je da on tako ne bi bio opterećen njezinom bolešću i da bi njihovo dijete imalo bolju majku. Moj dobri prijatelj Steve Austin umalo je umro jer je vjerovao da bi oduzimanje njegovog života bilo nešto najbolje za njegovu ženu i novorođenog sina. Hvala Bogu nije to učinio. Proveo je neko vrijeme u psihičkom odjeljenju, bio je na lijekovima i pronašao je podršku kakvu nikada nije pronašao u crkvi.
Mi ne moramo biti tužni.
Depresija nije tuga. Ona je puno kompleksnija. Praznina, ”ispuhanost”, razdražljivost ili neobična tupost. Velik broj ljudi koji traže pomoć protiv depresije samo govore o tjelesnim pokazateljima jer se ne osjećaju tužno.
PROČITAJTE: Može li kršćanin počiniti samoubojstvo i ipak biti spašen?
Prva stvar koju primijetim je ”magloviti um”. Svijet kao da se oko mene kreće u polaganom tempu, no opet ne mogu uhvatiti korak. Sve što želim je spavati, ne samo zato što je depresija iscrpljujuća već zato što je spavanje bijeg.
To nije zato što ne molimo ili ne čitamo svoje Biblije.
Lifeway istraživanje iz 2013. otkrilo je da gotovo 50% evangelika vjeruje da je molitva i čitanje Biblije dovoljno samo po sebi da se pobijedi teška mentalna bolest. Nažalost, ovo pogrešno vjerovanje sprječava da ljudi potraže potrebnu pomoć. Ovo znam iz prve ruke. Bez obzira na to koliko sam put recitirala stihove, molila za ozdravljenje, radila ostale stvari koje sam trebala raditi, još uvijek sam imala tu bolest. Nisam bila čudesno iscijeljena. Naravno, naš Bog je moćan i može nas u sekundi iscijeliti. No ponekad blaga depresija može otići u remisiju, poput raka, što može osnažiti zamisao da je potraga za zdravstvenom pomoći znak slabe vjere. Kršćani trebaju znati da su molitva i čitanje stihova ispunjenih nadom važni segmenti u holističkom planu za brigu za same sebe.
No oni nisu dovoljni. Sve dok nisam počela uzimati lijekove i počela odlaziti kod ovlaštenog terapeuta (s obzirom na to da pastori nisu dovoljno uvježbani za rad s ljudima koji se muče s depresijom ili samoubilačkim mislima) moja tama nije mogla biti podignuta i bol s prsa nije mogla otići. Zahvalna sam što Bog radi i kroz pilule i uvježbane profesionalce i što me je tako iscijelio. On je i dalje krajnji izvor iscjeljenja i Njegovo djelovanje se vidi kroz rad ljudi.
I ljudi koji cijelim srcem služe Gospodinu mogu imati ovakvih problema.
Depresiju i samoubilačke misli ne zanima koliko smo duhovni. Sigurna sam da bi velik broj vjernika i vjernih vođa voljelo da je tako jer bih i ja.
Bila sam u službu. Služila sam, propovijedala, vodila slavljenje, išla na misijska putovanja, vodila sam biblijska proučavanja, no i dalje sam željela umrijeti. Još uvijek me je boljelo, još uvijek sam se osjećala beznadno.
Ranije sam spomenula Stevea. Kada se želio ubiti bio je mladi pastor. Znao je što piše u Bibliji i kako da se moli. Bio je itekako svjestan ”pravih” odgovra i prikladnih duhovnih izjava. No zbog toga što je imao ovakve probleme i što je bio pastor, učinili su da samo osjeti veći sram.
Depresija i samoubojstva su u porastu. Ne smijemo pretpostaviti da se oni koje volimo ne bore s ovom tamom.
Znamo da ne bismo trebali imati ovakve misli, stoga ne pričamo o njima.
Znamo da ti nisu normalne i zdrave misli. Itekako smo svjesni toga da je ljudima neugodno i da se boje o tome govoriti. Stoga se borimo kako bismo potisnuli ove misli, govoreći samima sebi da nije u redu tako razmišljati. Ako smo neko vrijeme bili na liječenju, možemo prepoznati da takve misli znače da smo bolesni. Možemo ih prepoznati i kao laži.
Ali i ne moramo.
Možemo vjerovati da nas je Bog napustio jer smo zli.
Bolest laže. Kada ne dođe do iscjeljenja lako je pomisliti da nas je Bog napustio. Ako smo podučeni da su depresija i samoubilačke misli grešne, sebične ili da s njima Bog nije zadovoljan, možemo vjerovati da je On u pravo kada nas je napustio.
PROČITAJTE: Je li samoubojstvo ulaznica za pakao?
Iz tog razloga trebamo na depresiju i samoubojstvo gledati na isti način kako gledamo i druge zdravstvene probleme. Ljubaznost i ohrabrenje drugih vjernika su snažni i moćni. Oni nam pokazuju Božju prisutnost i Njegovu neprestanu ljubav.
Ono što kršćani trebaju znati jest da možemo voljeti Isusa duboko, očajnički, cijelim svojim srcem i da i dalje možemo biti depresivni.
Čak i kada imate problema trebate znati da Bog ima svrhu za vaš život te da on sadrži prilike i blagoslove za druge. Možda se još uvijek borite. Ponekad ćete poželjeti umrijeti, ali mračne misli ne znače da ste manje voljeni, vrijedni ili vjerni. Iako to možda tada ne vjerujete usred depresije je još uvijek moguće živjeti ispunjenim, radosnim životom. Bit će potrebno puno rada i podrške od uvježbanih profesionalaca. Vjerojatno će zahtijevati i terapiju, kopanje u bolne stvari i možda medikamente. No još uvijek možete živjeti obilnim životom. Znam jer ja živim.
Morala sam svakodnevno uzimati svoje lijekove, provoditi vrijeme s Isusom ujutro i ići na terapije. Osjećala sam podrške svojih najbližih i odlučila sam da te mračne misli i teški dani neće pobijediti. Nekoliko godina kasnije još uvijek se borim. No moj život je prekrasan i sretna sam.
I vi možete biti. No molim vas uložite u sebe. Brinite se o sebi. Tražite pomoć. Dogovorite sastanak sa svojim liječnikom. Ako nemate osiguranje ili si ga ne možete priuštiti, većina bolnica imaju mogućnost smanjivanja troškova.
Nađite nekoga za razgovor. Niste im teret. Vi ste dragocjeni i važni i ovaj svijet je bolje mjesto zbog toga što ste vi u njemu.
Život je lakše spasiti nego što to mislite.
Ranije sam spomenula kako sam vjerovala da će moja smrt biti blagoslov za druge. No još sam ovdje jer je jedan moj prijatelj opazio da nešto nije u redu i zato što sam nešto učinila u vezi toga. Angela me je pozvala na večeru, pozvala me na biranje kupina s djecom i stalno me podsjećala na to koliko sam važna za njihovu obitelj. Rekla me je koliko me voli i da nije moja krivica to što se tako osjećam te da Bog ne voli što sam u boli. Bila je jednostavno prisutna u mojoj boli. Vruće srpanjske noći, kada sam se umorila od borbi da ostanem živa, pojavila sam se kod njezinih ulaznih vrata jer sam znala da sam ondje sigurna. Njezina obitelj prošla je sa mnom kroz tamu. Kada sam trebala Emanuela, Boga s Nama, ona ga je dovela u moj život. Pomogla mi je da vjerujem kako sam voljena i da je moj život važan.
PROČITAJTE: Zašto samoubojstvo ne vodi uvijek u pakao?
Toliko često sve što je potrebno kako bi se život spasio jest da nam netko prezentira Isusa tako što će biti tu, što će nas voljeti i što će nam biti svjetlo. Krist je „u tebi i svjetlosti slave“ (Kološanima 1, 27). Ne trebate odgovore niti trebate znati kako popraviti stanje. Samo trebate biti tu, možda ugovoriti sastanak s liječnikom ili samo slušati. Samo biti svjesni onih koji su povrijeđeni. Samo biti ljubazni.
Depresivni i suicidalni ljudi samo trebaju da uđete u njihovu tamo i da ondje sjedite s njima i da ih volite. Možemo biti Njegove ruke koje će držati, Njegove ruke koje će hraniti, Njegov glas koji će reći da nisu sami. Naša ljubav i ljubaznost su moćniji nego što smo toga svjesni.
Depresija i samoubojstvo su ozbiljni problemi i moje srce se slama zbog onih koji se s ovim suočavaju.
Autorica: Sarah Robinson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Relevantmagazine.com
