Ove istine Bog želi poručiti svakom kršćaninu!
Velik broj problema koji pogađaju nas kršćane započinju zbog pogreške u vezi identiteta. Zaboravimo tko smo kao izabrana, otkupljena i nanovo rođena Božja djeca i sebe promatramo isključivo kroz oči nečeg drugog – uspjeha na poslu, koliko se dobro brinemo za svoju djecu, plodnosti svoje službe, osjećaja ispunjenosti ili naših sposobnosti da ostvarimo svoje ciljeve i snove.
Možemo se gledati isključivo kroz prizmu našeg grijeha (gdje nas definiraju naše najveće kušnje ili ponavljajuće borbe) ili patnji (kada se identificiramo u skladu s najvećim problemima s kojima se suočavamo).
Kada je apostol Petar napisao svoje prve dvije poslanice, on ih je napisao za Kristove sljedbenike koji su bili pod ”opsadom”; pod neprestanim progonima, koji su bili potlačeni i pod stalnim iskušenjima. Patnja je vrištala da su zaboravljeni i nevoljeni. Njihovi protivnici su vikali da su napustili svoju vjeru, svoje obitelji i svoje zajednice te da su potpali pod groznu prijevaru. Sotona je šaputao da se ništa nije promijenilo, da su ostali isti onakvi kakvi su uvijek bili.
Mi smo kao vjernici stalno pod ovakvim napadima. Petar njihove projektile presreće obećanjima sa nebesa: „A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu“. (1. Petrova 2, 9) Niste onakvi kakvi ste bili ranije. Niste onakvi kako se osjećate da jeste. Niste ono što vas kuša da padnete. Sada ste Njegovi.
1. Niste ono tko ste nekoć bili.
Jedan od najlakših načina da vas Sotona namami natrag u grijeh jest da vas uvjeri da se niste promijenili.
Petar kaže: „…vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili“. (1. Petrova 2, 10) On je iskren u vezi toga koliko su stvari bile nikakve prije nego što su pronašli Krista, kada su bili mrtvi i truli u svojim prijestupima i grijesima, kada su dopustili da požude tijela imaju glavnu riječ, kada su bili sinovi i kćeri neprestane patnje (Efežanima 2, 1-3), odvojeni od Krista, odsječeni od Njegovih obećanja „bez nade bijaste i neznabošci na svijetu“. (Efežanima 2, 12). Petar kaže da smo to bili ti i ja.
Ali Bog (Efežanima 2, 4). On nas nije ostavio bespomoćne u našim grijesima i prijestupima. „Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po Krvi Kristovoj“. (Efežanima 2, 13) Petar nas podsjeća na to da više nismo ono što smo nekoć bili. „…vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili“. (1. Petrova 2, 10). Kada god Sotona kaže: „Gledaj tko si bio“, mi trebamo reći „Da, jesam, ali Bog“.
Ako ste u Kristu, onda nije važno tko ste bili. Bog vas je odabrao u svoju obitelj. Milost vas je učinila novima. Kao što je John Newton, trgovac robljem koji je postao pastor jednom napisao: „Ja nisam ono što sam nekoć bio, nisam ni ono što želim biti, nisam ono za što sam se nadao da ću biti u drugome svijetu; ali isto tako nisam ono što sam nekoć bio i po Božjoj milosti ono sam što jesam“.
2. Niste ono što osjećate.
Ako vas Sotona ne može uvjeriti u to da ste ono što ste oduvijek bili, možda će vas pokušati navesti na to da se zapitate je li uopće dobro biti Božji. Možda će u vaš život poslati svakakve patnje i kušnje, ako mu je dopušteno, nasuprot Božjeg glasne i jasne objave u Kristu, „volim te“.
Znamo da su Petrovi čitatelji patili intenzivno i nepravedno (1. Petrova 1, 6; 2, 19). Bili su kušani vatrom (1. Petrova 1, 7), a vatra može učiniti da nam se Božja ljubav izgubi iz vida, sve dok ona postupno ne stvori snažniju, slađu i izdržljiviju vjeru, vjeru koja je dragocjenija od zlata (1. Petrova 1, 7).
Usprkos neprestanom salvu progona i neprijateljstava koja su se nadvila nad njih Petar otpuhuje dim duhovne vatre oružja dok govori o njihovim neprijateljima: „Oni se spotiču jer su neposlušni riječi kao što i treba biti“ (1. Petrova 2, 8) Možda sada izgledaju sretno i udobno, ali kako zlostavljaju Božju djecu i izruguju se Njegovom glasu, oni ulaze u sudbinu propasti. Nemaju pojma tko su uistinu.
Idući stih kaže: „A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu“. (1. Petrova 2, 9) Od svih ljudi koje je Bog stvorio, vas je odabrao. Vama je dan pristup Njegovom prijestolju preko Njegova Sina. Bog se stotinama godina suzdržavao, uvijek govoreći preko proroka ili svećenika, a sada je Svetinju nad Svetinjama otvorio za vas i za svakoga onoga tko vjeruje u Isusa. Stvorio vas je svetim narodom, odvojenim, Kristolikim, ispunjenim i osnaženim Njegovim Duhom. Vi pripadate Njemu. On je dao svoga Sina kako bi vas mogao imati.
Stoga usred različitih kušnji s kojima se suočavate, „Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati“. (1. Petrova 4, 13) Vi niste ono kako se osjećate u svojim patnjama i nevoljama. Vi ste vrlo vrijedni i vrlo cijenjeni. Ništa vas ne može odvojiti od Njegove ljubavi (Rimljanima 8, 35).
3. Niste ono gdje ste pali.
Svaki Kristov sljedbenik se pokajao za grijehe i nastavlja se boriti sa iskušenjima. Apostol Ivan kaže: „Ako kažemo da nemamo grijeha, varamo sami sebe i nema istine u nama“. (1. Ivanova 1, 8) Iako trebamo biti iskreni i orni u vezi grijeha koji je u nama, taj preostali grijeha nas više ne određuje. Pavao kaže griješnicima: „Svatko tko je u Kristu je novo stvorenje. Staro je nestalo, gledajte- novo je nastalo“. (2. Korinćanima 5, 17) Grešni obrasci vaše prošlosti ne određuju ono tko ste vi. Krist vas uči, da po Duho živite kao nova osoba onako kako vas je Bog stvorio.
Naš novi identitet u Kristu nije odobrenje da se predamo u borbi protiv iskušenja. To nikako! Kada grijeh pokuca na naša vrata, naš novi identitet nam daje hrabrosti da s mačem Duha i Riječi Božjom napadnemo taj grijeh (Efežanima 6, 17). Petar piše: „Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše“. (1. Petrova 2, 11) Iste one kušnje koje ste ostavili iza sebe kada ste pošli za Kristom će ponovno napasti. No one su naviknule napadati iz zasjede, nenaoružanu i bespomoćnu djecu. Sada će se suočiti sa u potpunosti naoružanim ratnicima koje čuva Bog.
Ako ste u Kristu i ako vodite rat s vašim preostalim grijehom to ne znači da taj grijeh određuje tko ste vi. Po Kristu vi ste u Božjim očima bez ljage i nitko i ništa vas ne može odvojiti od Njegova srca i ruku.
Vrhunac onoga tko smo
U ovim stihovima stoji zapisano ono što se smatra najvećim vrhuncem onoga tko smo mi u Kristu: „A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu“. (1. Petrova 2, 9)
Odvojeni smo u Kristu, ne samo kako bismo uživali u Bogu, nego kako bismo i drugima pokazali Njegovu vrijednost. Vi pripadate Bogu ne samo kako biste živjeli zauvijek nego i da svjedočite zauvijek. Bog nas je odabrao ne samo da postojimo nego i da budemo u akciji.
Ono što mi proklanjamo o Isusu Kristu nije samo jedan od najvećih dokaza toga da smo mi nova stvorenja; to je također jedna od najvećih privilegija onoga što smo u Njemu. Tri godine je išao gradovima, oživljavao je izgubljene i izgrađivao svoje Kraljevstvo. Sada, nakon smrti i uskrsnuća, predao je svoj Duh koji ima ključeve Crkve- ne mudrima po svjetovnim mjerilima, niti moćnima ili utjecajnima kao ni onima plemenitog roda (1. Korinćanima 1, 26) već nanovo rođenima. Ono što Krist danas čini u svijetu čini kroz ljude poput vas, bez obzira na to tko ste nekoć bili ili kako se slabo osjećali i bez obzira na to jeste li u iskušenju da padnete.
Nakon što nas je Bog izbavio iz tame u svoje svjetlo, dao nam je sjajnu moć zbog većeg cilja: „Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“. (Djela 1, 8) Vi ste svjedoci izvrsnosti umirućem svijetu koji gleda.
Znajte ono tko niste i živite u snazi Duha Svetoga, u svjetlu onoga tko jeste u Kristu – odabrani, pomazani, sveti, voljeni i poslani.
Autor: Marshall Segal; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
