Važno je da isključimo svaki glas, svaku aktivnost i sve što nas sprečava da čujemo glas Gospodnji. Trebamo se usredotočiti na jednu stvar: slušam li ja ljude ili Duha Svetog?
Apostol Ivan je primio otkrivenje slave uzvišenog Krista: “Bijahu na nebu otvorena vrata, a prijašnji glas … reče: ‘Uziđi ovamo da ti pokažem što se ima dogoditi poslije ovoga.’ Smjesta padoh u zanos. I gle: u nebu je stajalo prijestolje, i na prijestolju je sjedio Netko” (Otk 4,1-2).
I nama su danas vrata u nebo otvorena. Poput Ivana, pozvani smo “uzići”. Pismo kaže: “Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć” (Heb 4,16).
PROČITAJTE: Kako u našoj šutnji možemo čuti glas Božji?
Ovaj poziv da dođemo u prostoriju prijestolja jednako zanemaruju pastori i laici. Malo je vjernika koji doista poznaju Božji glas i malo je pastora koji govore kao njegovi proroci.
Vrijeme osame na otoku Patmosu (vidi Otk 1,9) Ivanu su nametnuli bezbožnici. Vjerujem da ljudi u crkvi trebaju “iskustvo Patmosa” – samonametnuto odvajanje kako bi se tražilo lice Božje. Kršćani danas imaju vremena za gledanje televizije, kupovinu ili surfanje po internetu, razgovore s drugima na društvenim mrežama, ali malo ih ikada “uziđe” do Božjega prijestolja. Međutim, Gospodin obećava: “Ako uziđeš, otkrit ću ti svoje milosrđe i milost i pokazati stvari koje nikada ranije nisi vidio.”
To ne znači da trebamo ostaviti posao, obitelj, svjedočanstvo. Zapravo, možeš biti zaposlen čovjek i još uvijek imati iskustvo Patmosa. Ono što je važno jest da isključimo svaki glas, svaku aktivnost i sve što nas sprečava da čujemo glas Gospodnji. Trebamo se usredotočiti na jednu stvar: slušam li ja ljude ili Duha Svetog?
Gospodinu je ugodno kad god posvetite vrijeme da budete nasamo s njim. Jednom kad Krist postane vaš jedini fokus, bit ćete u stanju primiti moć rasuđivanja i vodstvo izravno odozgo.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
