Ana, Samuelova majka, nam daje izvrstan primjer kako treba izgledati naša molitva. Iz primjera njezine vjere možemo naučiti pet važnih lekcija o molitvi.
„I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. I zavjetova se ovako: “Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove“. „Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, “jer sam ga”, reče, “izmolila od Jahve“. (1. Samuelova 1, 10-11; 20)
Anina pobjednička molitva (Anina pjesma): 1. Samuelova 2, 1-10
„Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj. Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš. Ne govorite mnogo hvastavih riječi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajući Bog, pravo on prosuđuje djela. Lomi se luk junacima, nemoćni se snagom opasuju. Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi. Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje. Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. Korake čuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom čovjek ne stječe pobjede). Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga“.
Anina priča u Bibliji
Anina priča je jedna od najpoznatijih priča iz Biblije o ženama koje su bile ispunjene vjerom. Njezina čežnja za djetetom i mračna razdoblja čekanja dovele su nebrojene žene (ali i muškarce) do stranica 1. Samuelove i poglavlja 1 i 2. U to vrijeme je neplodnost značilo veliku sramotu za obitelj. Iz razloga što se na djecu gledalo kao na Božji blagoslov, boriti se s neplodnošću bilo je nešto što je svaki par teško nosio.
Ovo mi je jako poznato. Možda je i vama. Moj suprug i ja smo prolazili kroz turobno vrijeme neplodnosti i osjećaje gubitka sedam godina našeg braka. Bog je odabrao našu obitelj spojiti kroz predivan dar posvajanja i sada tri blagoslova djeteta kasnije još uvijek sam vrlo zahvalna na Njegovom milosrdnom radu i planu u našim životima. Bog nikada ne griješi. On nikada ne zaboravlja raditi za našu dobrobit. On nikada ne ignorira naše najdublje molitve i ono za čime čeznemo. Stvar je u tome da su često puta Njegovi načini dijametralno suprotni od naših kao i Njegovo vrijeme.
5 načina kako Anina vjera može pomoći u osnaživanju naše
1. Ana je znala gdje odnijeti svoje probleme – ravno k Bogu.
„I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko“. (1. Samuelova 1, 10)
U ovome poglavlju piše da je Ana otišla u kuću Gospodnju. Godinu za godinom bila je ondje sa svojim suprugom, nudila Bogu žrtve i patila zbog djela Penina, druge Elkanaove žene. Kako je ovo bila teška situacija! Druga žena koja je imala sve ono za čime je ova čeznula. Muža koji je želio učiniti pravu stvar, ljubav i koji se htio pobrinuti za svoju mladenku, ali koji apsolutno nije imao kontrole nad time da joj podari dijete za kojim je ona toliko očajnički čeznula.
No istina je da nije sve ovisilo o njima, nikada nije. Slično i u našim situacijama, bez obzira koliko one loše ili očajno izgledale, ne možemo ih mi riješiti. Ponekad pogrešno mislimo da možemo ili smatramo da smo vjerojatno učinili nešto ružno zbog čega nama sad Bog ovo čini. No to nije mentalni sklop na koji Bog želi da se usredotočimo. On želi da svoj pogled usmjerimo prema Njemu.
„U svakoj situaciji njegovo vrijeme je savršeno“.
Ključan stih u ovome poglavlju zapravo govori da je „Gospodin zatvorio njezinu maternicu“. Ovo može djelovati kao nešto okrutno što bi Bog učinio. Možda ne razumijemo koja je svrha da to Bog čini kao što ni ne možemo uvijek vidjeti Njegove planove za naše nevolje. No možemo biti uvjereni u to da je Bog imao plan. Imao je tada i ima sada. U svakoj situaciji Njegovo je vrijeme savršeno.
Samuel je trebao biti rođen u određeno vrijeme u povijesti. Ne ranije. Ne kasnije. Trebalo je da Ana bude na mjestu gdje će Samuela odgajati Eli i gdje će Samuel biti odgojen kao svećenik. Božja svrha je bila puno veća od toga da Ani samo ispuni želju za rođenjem djeteta. Imao je plan i trebao je Samuela na određenom mjestu, u određeno vrijeme kroz njegove godine života.
2. U svojoj slomljenosti i boli Ana je vjerovala Božjoj snazi i sposobnosti da će raditi za njezino dobro.
„Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove“. (1. Samuelova 1, 11)
Vjerovala je da Bog može učiniti čudo koje Ga ona moli. Znala je da samo On može čuti njezine molitve i dati odgovor na ono za čime on žudi. Ana je bila velika žena molitve. A to nije bila neka slatka, mala molitva. To je bio sveti trenutak, plač iz dubine srca koji je u sebi sadržavao duboke emocije tuge i čežnje preko kojeg je ona svoju dušu izlila Bogu. Nije bila svjesna toga je li netko u njezinoj blizini. Nije marila za to kako izgleda, što će netko misliti o njoj i vjerojatno ju nije bilo briga za njezino suzama namočeno lice. Bila je ponizna, slomljena i znala je da samo u Bogu može pronaći olakšanje.
3. Vjerovala je da će Bog učiniti ono što je rekao da će učiniti.
„I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, “jer sam ga”, reče, “izmolila od Jahve“. (1. Samuelova 1, 18; 20)
Odmah nakon što je otišla svojim putem Anino raspoloženje se popravilo. Znala je u svome srcu da je Bog na djelu. Imala je vjere u njezinog Boga koji je uvijek vjeran. Nije sumnjala niti se brinula.
Ovaj dio Pisma kaže da ga je proslavljala prije nego što je otišla. Priložila je Bogu žrtvu kao znak slavljenja vjerujući u to da On ima moć činiti velike stvari. Ne piše koliko je točno Bogu trebalo. Možda je njezina vjera bila još poneki put testirana. No kroz vrijeme (što znači kroz ono vrijeme koje je Bog odredio) Bog je u Aninom životu učinio čudo. Ona je začela i rodila sina.
4. Ana je bila vjerna i snažna u držanju svojeg dijela molitve kao znak posvećenja Božjem planu i Njegovoj suverenosti.
„Čim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad. Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju. I reče Ana: “Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.” I pokloniše se ondje Jahvi“. (1. Samuelova 1, 24-28)
U ovome trenutku Biblija ne piše o Aninim emocijama no svaka majka se može poistovjetiti s time koliko ovo može biti teško. Tada je Samuel imao samo 3 godine. No ona nije oklijevala. Nije pobjegla kod Boga kako bi Mu rekla da joj je bilo preteško pustiti ga. U dubini svoga srca znala je i vjerovala da su Božje namjere za njezino dijete bile puno veće od njezinih. Znala je da ga treba pustiti i da ga treba prepustiti Božjoj brizi. Bila je poslušna i vjerna svojoj riječi.
„Bog nikada neće dopustiti da naša bol i slomljenosti imaju posljednju riječ“.
Ana je znača da u molitvi postoji velika snaga, da postoji svrha čekanja i da postoji blagoslov u odgovorima na njezine čežnje. Kasnije u Knjizi o Samuelu čitamo o tome kako bi ga ona redovito posjećivala i donosila mu darove i kako ju je Bog nagradio i dao joj još petero djece.
Bog nikada neće dopustiti da naša bol i slomljenost imaju posljednju riječ. On će uvijek dati više i blagosloviti obilnije čak i usred naših najtežih razdoblja. Blagoslovi možda mogu izgledati drugačije nego što smo ih mi zamišljali, ali budite sigurni da u mračnim razdobljima nastaje dublja vjera, ustrajnost i osobnost. Bog će izliti svoga Duha milosti i milosrđa u vremenima naše najdublje potrebe.
5. Zahvaljivala je Bogu za Njegove načine djelovanja.
„Nato se Ana pomoli ovako: “Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj. Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš“. (1. Samuelova 2, 1-2)
Ovu prekrasnu, nadahnutu Aninu molitvu možemo pročitati u prvih deset stihova drugog poglavlja. Po tematici je slična Marijinoj molitvi, Veličanju (Luka 1, 46-55) koju je Marija izgovorila kao zahvalu Bogu na djetetu u utrobi- našem Spasitelju Isusu Kristu. Vjerujem da je Bog izgovorio ove riječi ravno u srca ove dvije žene vjere. Njihove trudnoće i rođenja sinova su utjecala na ljude, narode i na naš današnji svijet.
Samuel svećenik je isto tako bio prorok, savjetnik i najveći sudac Izraela. On je bio onaj koji će kasnije pomazati Davida za kralja (a David je bio izravan predak Krista). U stvari, velik broj ljudi se slaže da je posljednji stih Anine snažne molitve određeno proroštvo Krista kralja: „…daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga“. (10. stih)
Božja djela i svrhe nikada nisu slučajne.
„…vjerujte Mu kao što Mu je Ana vjerovala“.
Iako je ponekad teško vidjeti i razumjeti ono što Bog čini kao i to zašto toliko dugo moramo čekati na odgovor na naše duboke čežnje, možemo imati pouzdanja da On čuje naše molitve i da je Bog na djelu. Možda ne razumijemo Njegovo vrijeme, ali isto tako mi ne znamo sve što On zna. On jednostavno traži od nas da Mu vjerujemo kao što Mu je Ana vjerovala. Poziva nas da dođemo k Njemu i da pred Njime izlijemo svoja srca, naše boli, ono za čime čeznemo i naše slomljenosti. On nas nikada neće odbiti niti će biti gluh na naše potrebe. Njemu se u potpunosti može vjerovati, On nas voli i cijeni.
Kao što je Ana zahvaljivala Bogu na tome što je On bio njezina stijena tako se i mi možemo u potpunosti osloniti na Njega. U svijetu u kojem živimo i koji se jako brzo mijenja može biti teško znati komu možemo, a komu ne smijemo vjerovati. No Bog je izvor pouzdanja. On je naša čvrsta uzdanica, naša čvrsta Stijena. Možemo se pouzdati u Njega i držati se za Njega u ovim turbulentnim vremenima jer je On uvijek isti. Naš Bog je zauvijek vjeran. Bez obzira s čime se danas suočavate, pouzdajte se u Njega. On vas nikada neće iznevjeriti i On je s vama uvijek.
Autorica: Debbie McDaniel; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
