Bog ne radi stvari onako kako mi mislimo da bi trebao. Ovo proizlazi iz slušanja ili čitanja argumenata ljudi koji su napustili Boga i ”otišli” iz kršćanstva jer Bog nije bio onakav kakvim su Ga zamišljali. Bog ne ispunjava naša očekivanja. On nije poput nas. On je u potpunosti drugačiji.
Iako to nije točno rečeno ovim riječima, ti argumenti idu nekako ovako: ako je Bog savršen Bog, trebao bi se pokazivati očitije, Pismo bi trebalo biti sačuvano bez ikakvih razlika u prijevodima, Biblija nije trebala biti otvorena za toliko različitih tumačenja (trebala je biti sveobuhvatna za sve kulture kroz povijest), Bog je odmah trebao ukloniti svo zlo i patnje.
Ovi argumenti se mogu protumačiti ovako: „Da sam ja Bog, ja bih drugačije radio stvari“. Božji postupci su, u usporedbi s našim ”prosvijetljenim” razumijevanjem manjkavi i nedovoljno dobri. Naši pogledi, mudrost, racionalnost i očekivanja su postali standard kojima se Bog mora potčiniti ili će u suprotnom biti odbačen kao lažan i onaj kome se ne može vjerovati. Čini se da nema mjesta za ponizno prihvaćanje ograničenosti i krhkosti ljudskog shvaćanja i razumijevanja.
Skandal i glupost na križu
Bog često ne radi stvari onako kako mi ljudi mislimo da bi trebao činiti. Najočigledniji primjer toga je Isusovo raspeće. Pavao kaže da „mi propovijedamo Krista razapetoga, ono što je sablazan Židovima i glupost za pogane, ali za sve one koji su pozvani, bez obzira bili oni Židovi ili pogani, Krist je moć i mudrost od Boga. Jer glupost Boga je mudrija od mudrosti čovjeka i slabost Božja je snažnija od ljudske snage“. (1. Korinćanima 1, 23-25)
Pavao ovdje ne prihvaća doktrinu po kojoj znanje ovisi o vjeri ili otkrivenju, slijepu vjeru ili anti-intelektualizam. On jednostavno prepoznaje ograničenja ljudskog razumijevanja i stvarnost toga da Bog nije obavezan djelovati onako kako mi mislimo da bi trebao. Raspeće je možda za Židove bilo sablazan, a za pogane glupost, ali to je bio Božji plan da spasi i obnovi one koji će Ga predstavljati.
Skandal i glupost na Božić
Toliko smo upoznati sa pričama o Božiću da vrlo često ne uspijevamo vidjeti njihovu sličnost sa raspećem: zasigurno skandaloznim, vjerojatno glupim, ali svejedno Božjim planom kojim je On ispunio svoje obećanje da će spasiti svoj narod.
Prvo, začeće djevice je skandalozno. Josip je sam pretpostavio da se radi o preljubu i želio je napustiti Mariju. Stotinu godina nakon što je Matej napisao svoje Evanđelje, Origen opisuje zajedničku ne-kršćansku židovsku protu-pripovijest.
On ga optužuje govoreći da je ”izmislio svoje rođenje od Djevice”. Nadalje, optužuje Ga iznoseći „da se navodno rodio u nekom židovskom selu, da ga je rodila siromašna žena sa sela koja je zarađivala za kruh predenjem i koju je odbacio njezin vlastiti muž, koji je po zanimanju bio stolar, jer je bila osumnjičena za preljub, nakon čega ju je on i otjerao. Nakon nekog vremena ona je sramno rodila svoje nezakonito dijete – Isusa“. (Origen, Against Celsus 1.28, u The Ante-nicene Fathers, 4.408)
Iako ovi navodi nemaju nikakvih dokaza iz prvog stoljeća, ipak jasno prikazuju odgovor kršćanima u vezi Isusovog bezgrešnog začeća. Je li Bog mogao stvari učiniti na način koji će biti manje izvrgnut podsmjesima? Nije li nekako mogao dati neki nadnaravni dokaz? Naravno da jest, ali nije, a skeptici se izruguju. U isto vrijeme kršćani slave istinu toga da je Bog odlučio spasiti svijet preko svoga Sina Isusa koji je bio u cijelosti i Bog i čovjek.
Drugo, utjelovljenje je samo po sebi nešto nevjerojatno. Je li Bog zaista trebao postati čovjekom? Justin Mučenik opisuje ranu kritiku kršćanstva iz sredine drugog stoljeća:
„Treba vas biti sram kada iznosite tvrdnje koje su slične njihovima (grčkih i rimskih religija). Umjesto toga trebali biste reći da je taj Isus bio rođen od strane čovjeka… Vaša nastojanja da pokušate dokazati nevjerojatnu i zasigurno nemoguću stvar su da je Bog odlučio biti rođen i postati čovjekom. (Justin, Dial. 67-68, u The Ante-nicene Fathers, 1.231-232)
To možda može biti teško za povjerovati, ali Bog je postao čovjekom, ušao je u našu bol, naše patnje i u naše smrti kako bi porazio smrt za sve nas. Kao što Poslanica Hebrejima objašnjava, On je iskusio naša ograničenja i iskušenja kako bi postao naš savršeni i vječni Visoki Svećenik i kako bi ponudio savršenu i posljednju žrtvu za grijeh. Je li to Bog mogao učiniti na drugačiji, manje bolan i manje sramotan način? Možda, ali nije.
Treće, zašto ponizno rođenje? Zašto biti rođen u siromaštvu, u neimaštini i u slabosti? Svima nama je poznata božićna priča da jednostavno ne uviđamo koliko je ovo suprotno očekivanjima. Kako bi spasio svijet izgleda da je Bog pošao najtežim mogućim putem. Slično sotoninoj ponudi da Isusu odmah da svjetsku vlast bez patnje na križu, isto tako su postojali brži i lakši načini kako da se sve završi. No kao što Pavao piše: ”Božja ludost je veća od ljudske mudrosti”. (1. Korinćanima 1, 25)
Vjerujte da je Bog – Bog
Dok se okrećete ovom božićnom razdoblju u svome životu, svojim nevoljama, svome razočaranju, svojim pobjedama, svojoj vjeri i nadi sjetite se toga da je Bog Bog, a da mi to nismo. Isusova smrt na križu je istovremeno bila ludost za mudar svijet, za one koji će nestati i demonstracija Božje moći i mudrosti nama koji vjerujemo. On ne radi uvijek stvari onako kako mi to očekujemo, ali kada se govori o Bogu, ne bismo li trebali do sada znati da očekujemo neočekivano?
Vjera u Boga nas zasigurno ne čini nepobjedivima (u smislu kao da živimo u čarobnom mjehuriću unutar kojeg se ništa loše ne može dogoditi i gdje nam je svaki puta zajamčen uspjeh u svemu što radimo), ali nam daje nevjerojatnu sigurnost. Zato što je On vjeran i dobar, možemo Mu vjerovati i slaviti Ga iako nećemo uvijek razumjeti.
Kršćanstvo nije započelo, preživjelo i proširilo se primarno zbog intelektualne argumentacije već zbog demonstracije Duha, koji je prava moć Božića.
Autor: Alexander Stewart; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
