Zašto Bog dopušta da trpiš? Trpljenje nije samo za grešnike niti samo radi grijeha. Proučavanje Biblije pokazuje da su izabrani sveti Božji bili ljudi koji su najviše trpjeli.
Biblijski primjeri trpljenja
Job, pravedan i pobožan čovjek molitve, pun poštovanja i poniznosti, učinjen je primjerom trpljenja. Izgubio je djecu, imetak, prijatelje i zdravlje ni zbog kakva svoga vlastitog grijeha.
Josip, nedužan mladić, prodan u ropstvo, godinama je zaboravljen venuo u zatvoru jer ga je oklevetala Potifarova žena. Čistoća njegova života i njegova odanost Bogu sjaje jasnim svjetlom kroz čitavo njegovo trpljenje.
Daniel je bio zarobljenik rata; odrastao je u stranoj zemlji; mrzili su ga, zavidjeli mu i bojali ga se. Bačen je bio u jamu lavovsku. Naviknut je bio na post i suze. No ni jednom ga Riječ Božja ne optužuje za grijeh.
Kad se sjetite Jeremije, plačućeg proroka, koji je bio utamničen, udaran, omrznut i zarobljen od svoga vlastitog naroda, razumijete da postoji razlog zašto svetac Božji trpi.
Pavao je najveći primjer sveca koji je trpio. Bio je kamenovan i ostavljen jer se mislilo da je mrtav. Progonili su ga poput divlje zvijeri; borio se s lavovima u Efezu; doživio je brodolom na moru; bio je u neprestanim opasnostima od židovske svjetine. U posljednjim godinama svoga života, otkriveno nam je da je kao ”zatvorenik Isusa Krista” nosio teške lance. I kao da izvanjska progonstva nisu bila dovoljna, Bog je dopustio da na njega dođe strašan trn u tijelu koji nije htio ukloniti, iako ga je Pavao triput molio. Bog je odgovorio: ”Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.” Pavao je zatim veselo rekao: ”Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak” (2 Kor 12,9-10).
Zašto trpite?
Bog ima neke svete razloge zašto sveti moraju trpjeti. One koji ga najviše ljube on privlači u unutrašnjost svetinje nad svetinjama da trpe. A to nas ne bi trebalo iznenaditi jer Isus je iznad svega bio ”čovjek boli, vičan patnjama” (Iz 53,3). Čuli smo da ”se Jahvi svidje da ga pritisne bolima” (Iz 53,10). I ponovno smo čuli za Isusa: ”Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja” (Heb 2,10). Ako je Isus naš Spasitelj trebao biti učinjen savršenim kroz trpljenje, onda i kršćani trebaju trpjeti i biti voljni trpjeti.
Autor: John R. Rice
