Svaki puta nakon što bi muž i žena imali spolne odnose, smatralo bi se da su nečisti ostatak dana. Nečist prema Zakonu nije značilo isto što i biti grešan.
U Levitskom zakoniku 15, 18 stoji: „Ako koja žena legne s kojim čovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu nečisti do večeri“.
Zapovijed se vrlo vjerojatno odnosi na spolne odnose između vjenčanih parova, s obzirom na to da Zakon drugdje zabranjuje preljub i bludničenje. Stoga, svaki puta nakon što bi muž i žena imali spolne odnose, smatralo bi se da su nečisti ostatak dana. Izgleda čudno ako bi se zbog bračnog seksa (ako on nije grešan) smatralo da je bračni par nečist.
No nečist prema Zakonu nije značilo isto što i biti grešan. Stari zavjet govori o dvije vrste nečistoće – moralnoj i ceremonijalnoj. Moralna nečistoća je prouzrokovana nemoralnim djelima kao što su oni navedeni u Levitskom zakoniku 20, 10-21, gdje su kazne varirale od oduzimanja djece pa do smrti. Nečistoća koja je uzrokovana bračnim seksom je bila ceremonijalne prirode i nije zahtijevala kaznu.
Nečista osoba je morale izbjegavati dodire svetih predmeta
Nečista osoba morala je izbjegavati dolaziti u dodir sa svetim predmetima i slijediti naputke Zakona kako bi se vratila u stanje čistoće. Nečistoća je sprječavala osobu da se približi svetištu (Brojevi 5, 3).
Nečista osoba nije smjela jesti posvećenu hranu ili je čak prinositi kao desetak (Levitski zakonik 7, 20-21; Ponovljeni zakon 26, 14). Ako bi osoba bila nečista za vrijeme Pashe, on ili ona morali bi čekati jedan mjesec prije nego što bi gozbeno slavili (Brojevi 9, 6-13).
VIDI OVO: SEKS U BRAKU: Što je ono s čime se Bog slaže?
Druge vrste nečistoća
Osim u bračnim, spolnim odnosima postojale su i druge vrste ceremonijalnih nečistoća. Noćno ispuštanje sjemena kod muškarca značilo je da je muškarac nečist cijeli dan i trebao je provesti dan izvan kampa (Ponovljeni zakon 23, 10-11). Isto tako, žene su bile ceremonijalno nečiste za vrijeme menstruacije (Ponovljeni zakonik 19, 4-6) i nakon porođaja (Ponovljeni zakon 12, 1-8).
U braku dvoje postaje jedno (Postanak 2, 24; Matej 19, 4-6) i dijele ceremonijalnu nečistoću seksualnog jedinstva (Pn.zk. 15, 18). No nema ničeg grešnog ili nemoralnog u vezi bračnog seksa, jer ga je dao Bog čak i prije nego što je grijeh ušao u ljudsku rasu (Postanak 1, 28).
Možemo pretpostaviti bilo koji broj razloga zbog kojih je Bog osmislio ova pravila u vezi nečistoće, od tjelesne higijene za pojedince i zajednicu do pomaganja parovima u tome da cijene posebnost Božjeg dara seksa.
U suprotnosti, neka drevna društva su pala u šokantno odvratna i neobuzdana stanja, gdje su sličili više na divlje životinje koje vode impulsi umjesto da žive kao Božja najviša stvorenja koja su stvorena na Njegovu sliku (Postanak 1, 26-27).
Krajnja svrha je duhovne prirode
Krajnja svrha svega u Zakonu je duhovne prirode. U slučaju zakona koji se odnose na nečistoću svrha je bila prikazati Izraelcima da je Bog svet, a da čovječanstvo nije. Činjenica da bi normalni spolni odnosi bračnog para uzrokovali njihovu nečistoću pokazuje da smo mi sami nečisti pred Bogom čak i onda kada ne činimo izravan grijeh. Mi smo pali ljudi koji žive u palom svijetu gdje nas čak svakodnevne aktivnosti čine nečistima. Treba nam čišćenje prije nego što možemo prići svetome Bogu.
VIDI OVO: Zašto je nečistoća (blud) jedan od najodvratnijih grijeha?
Bog je rekao Izraelu: „Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji“. (Ponovljeni zakon 20, 26) Izraelov nedostatak svetosti bio je središte Zakona. „Koja je korist Zakona? On je bio dan… kako bi se pokazalo da smo grešni“. (Galaćanima 3, 19)
Ono što je Izrael trebao i ono što svi mi trebamo jest Abrahamova vjera jer „poznajte dakle, da su oni sinovi Abrahamovi, koji su od vjere“. (Galaćanima 3, 7) Odnosno, oni koji vjeruju u Božja obećanja dobit će Božji blagoslov.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivan H:
