Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! 1. Timoteju 6,7
To je samo po sebi razumljivo! Da bismo to znali, nije nam potrebna Biblija!
Zbilja? Je li ovo doista samo po sebi razumljivo? Štoviše, čini se da nema ničeg nerazumljivijeg od ove istine.
Svatko za se zgrće imovinu, i to što više može, kao da će je ponijeti sa sobom u vječnost. Svatko se veže za ono što ima kao da će to zauvijek posjedovati.
“Ništa ni iznijeti ne možemo.” Kako će to izgledati prilikom smrti? Sve će ostati za nama, sve ono za što nam se srce vezalo. U vječnost, pred Boga, odlazimo praznih ruku!
Na ovome mjestu moram ukratko ispričati nešto o jednom poznatom profesoru. On je živio u 19. stoljeću u tada još vrlo mirnom Bonnu i zvao se Christlieb. Njegovo ime pristajalo mu je jer je volio Gospodina Isusa Krista. Gospodin Isus osvojio mu je srce svojim umiranjem na križu.
Ovoga čovjeka njegov sin jednom priliko čuo je kako se moli: “Gospodine, jednom ćemo se morati od svega oprostiti, samo ne od tebe!”
Christlieb je razumio riječi našeg teksta i iz toga izvukao zaključke. Rekao je samome sebi: “Ako se već jednom moram oprostiti od svih stvari ovoga svijeta, onda svoje srce ni ne želim vezati uz njih. Svoje srce želim vezati uz svoga Gospodina i Spasitelja jer on će sa mnom proći i dolinom smrti. On se pobrinuo da ne moram čak ni svoju krivicu iznijeti pred Boga budući da ju je odnio na križ.”
Nije li to bio vrlo mudar profesor? Od njega bismo trebali naučiti: “Da nam malo bude malim, a veliko da velikim postane. Blažena vječnost!”
Gospodine, oslobodi naše srce svih tereta da živi za tebe! Amen.
Autor: Wilhelm Busch
