Mnogi svojim ispraznim frazama štuju Boga usnama, ali su njihova srca daleko od Njega.
Isus je rekao da kada molimo ne trebamo „moliti kao neznabošci“. (Matej 6, 7) Kasnije je naveo licemjeran način štovanja tako što je citirao navode iz Izaije: „Ovi me ljudi štuju svojim usnama, ali su njihova srca daleko od mene“. (Izaija 29, 13; Matej 15, 8)
Trebamo biti oprezni kada pognemo svoje glave u molitvi ili kada svoje glasove podižemo u slavljenju. Boga neće zadiviti kada samo izgovaramo riječi „Slava Tebi Bože“ ili „Aleluja“.
On traži one čije su misli, srca i umovi uključeni u izražavanje onoga što te riječi znače. (Ivan 4, 23) Lako je melodijski recitirati stihove kršćanskih pjesama, ali potrebna je koncentracija, iskrenost i promišljenost kako bi se Boga zaista slavilo tim pjesmama.
PROČITAJTE: Krivi motivi u molitvi: Nemojte ovako moliti!
Nikada se ne bismo trebali skrivati iza lijepih riječi pjesama dok našim umovima kolaju različite misli ili dok oni sami lutaju negdje daleko.
Ovo je osobit izazov kada nas netko drugi vodi u molitvi za vrijeme službe u crkvi ili biblijskog proučavanja. Riječi koje dolaze od onoga tko ustima izgovara molitvu trebaju odjekivati u našim umovima i nakon toga trebaju biti promišljeno usmjereni prema Bogu izravno iz naših srca.
Kada i sami vodimo molitvu ili kada molimo, sami trebamo biti oprezni da nikada ne izgovaramo prazne fraze koje naši umovi ne mogu razumjeti ili koje naša srca nikada neće usmjeriti prema Bogu.
Istinske molitve i istinska slavljenja zahtijevaju naše umove. Nemojte ih isključivati. Nemojte dopustiti da odlutaju. Bog zaslužuje našu potpunu pozornost i žudi za našom usmjerenom komunikacijom.
Autor: Mike Fabarez; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
