Čekanje je jedna od najtežih osobina koje su kršćani pozvani razvijati. To je pogotovo istinito kada su želje srca vrlo blizu, i sigurni smo da će Bog dati traženi blagoslov.
Ali Gospodin uvijek ima dobru namjenu kada od nas traži da čekamo, pa i onda kada njegove motive ne možemo razaznati mjesecima, ili čak godinama unaprijed. Iako je to teško, čekanje je sastavni dio kršćanskog života, poslušnosti, i blagoslova.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se vjernici ne drže Božje volje, a time i njegove blizine, je pretjerana želja da rade po svom, bez da se posavjetuju s božanskim Vodičem.
Prečesto radimo ovu pogrešku dok pokušavamo napraviti nešto za što smo uvjereni da će se Bogu svidjeti. Ali najbolje ćemo udovoljiti našem Ocu ako slijedimo ono stalno biblijsko upozorenje da treba biti strpljiv.
PROČITAJTE: Ima li čekanje na Boga smisla? Ima, a evo i zašto!
Moguće je da ćemo strpljivost pobrkati s neradom. Pauziranje kako bismo dobili upute od Boga zahtjeva odlučnu mirnoću, odluku da se ne djeluje dok On ne ukaže jasan smjer.
Njegov plan za nas život ne treba naše slijepo pogađanje, On će dati upute u pravo vrijeme. Mi stoga moramo biti u molitvi i u Riječi, ako želimo dobiti Njegova uputstva. Bog ovako radi zato što su Njegovi planovi međusobno povezani. Ono što činimo utječe ne samo na nas, nego i na druge, sada i u budućnosti.
Čekanje je teško. Ne želimo stajati i iščekivati jer nam prirodni nagon kaže „Zgrabi nagradu dok ne pobjegne!“ Ali mudar je vjernik koji čeka dok ne dobije naznaku od Boga. Samo tada možemo biti sigurni da se radi o Njegovoj volji.
Autor: Charles F. Stanley; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Intouch.org
