Ovo su neka ponašanja i nezdrave misli ljudi koji ugađaju drugima i kako se moj um obnovio od ovih stavova. Vi se isto trebate riješiti takvih misli.
Kao dijete dolazim iz doma gdje se ljubav zadobivala na osnovu moje izvedbe. To je moj smušeni pogled na Boga, smatrajući ga genijem u boci koji je tu samo da mi ispunjava želje, a ne da me voli zbog toga tko jesam.
Kad sam postala pastorova žena nakon što sam predala život Isusu, osjetila sam da mu moram udovoljiti kako bi me smatrao primjerenom. Znate li što sam otkrila? Bila sam jadna! Trčala sam od aktivnosti do aktivnosti, za pola kojih uopće nisam imala strast te sam izgorjela prije no što sam shvatila.
Nisam bila iskrena prema tome tko sam ili kako me Bog sazdao. I naučila sam brzo da, ako se želim cijeniti, moram povući odgovarajuće granice i promijeniti perspektivu o tome kako promatram sebe i Boga.
Ovdje su neka ponašanja ljudi koji ugađaju drugima i kako se moj um obnovio od ovih stavova:
1. „Bojim se da me drugi neće voljeti ako to ne učinim.“
Prvi dio koji je pogrešan u ovom stavu jest dopuštanje strahu da vlada vašim životom, a to nije samo pogrešno, već nebiblijski. Biblija nam govori da se „ne bojimo“ više od tri stotine puta. Pozvani smo oslanjati se na Boga (ne na naše vlastito razumijevanje) i vjerovati da On kontrolira situaciju. Strah je antiteza toga jer ne vjerujemo Bogu, već radije sami rješavamo problem.
VIDI OVO: Molitva protiv negativnih misli
Drugi problem s ovom misli je da se naša vrijednost zasniva na percepciji drugih. Osim što nas Bog voli, također uživa u nama. Usprkos našim grijesima i pogrešnim izborima s vremena na vrijeme, Bogu se sviđa tko smo, a ne ono što radimo.
2. „Ako kažem ne, smatrat će se nekršćanski.“
Kršćani imaju lažno mišljenje da reći „ne“ znači da nam nije stalo ili ne pokazujemo plodove Duha. Često se odlučimo na laganje umjesto da radimo ispravno. Kada kažemo „da“, a zapravo želimo reći „ne“, lažemo druge i sebe. To umanjuje našu silu i lišava nas sposobnosti da povučemo ispravne, zdrave granice za naše emocionalno i duhovno zdravlje. Da bismo bili poput Isusa, moramo biti iskreni prema sebi i drugima. Isus je uvijek govorio istinu jer je On jedina istina u koju možemo biti sigurni. Reći „ne“ vas ne čini nekršćanskim; već iskrenim.
3. „Moja se vrijednost temelji na potvrdi drugih.“
Moja je vrijednost davno plaćena na križu. Oslanjanje na drugu potvrdu znači da nisam dostatna kakva jesam. Također stvara lažni osjećaj perfekcionizma.
Moram biti savršena i činiti sve na ispravan način za dobivanje tuđih odobrenja. Ako pogriješim, gubim na vrijednosti.
Kao da nastojimo uravnotežiti emocionalnu stabilnost na jednom kraju s našim promjenjivim samopoštovanjem koje se podiže ili spušta ovisno o tome kako dobro radimo stvari. Mislimo nešto slično ovome: „Glup/a sam jer ne radim to ispravno.“ Ili „Nisam dovoljno dobar/a ako se ne pokorim tuđim standardima savršenosti.“ Ovakve misli, ako se ne spriječe, dovode do daljnjih laži o tome tko smo u Kristu. Sviđanja ili nesviđanja ljudi ne bi se trebala temeljiti na tome koliko dobro obavljamo zadane zadatke. Dostatni smo čak i ako pogriješimo.
4. „Moram preuzeti odgovornost za sve.“
Ljudi koji ugađaju drugima često imaju popise i rasporede pune aktivnosti, od kojih bi nekima vjerojatno trebali reći „ne“, umjesto da plaćaju cijenu. Osjećaju da moraju riješiti probleme svih ljudi, imaju kompleks superheroja, pri čemu imaju sve alate i resurse kako bi se pobrinuli za sve – osim sebe. Drugi stavljaju svoje probleme na takve ljude kako bi se osjećali oslobođeni tereta, dok su ljudi koji ugađaju sve više pod stresom. Mi smo samo odgovorni za jednu osobu – sebe. Pokušavajući popraviti sve ostale ukazuje na pitanje duše da moraju učiniti nešto da budu voljeni. Zdravi ljudi znaju kada treba reći dosta.
VIDI OVO: Biblijske upute za skrivene misli: Kako negativne misli izbaciti iz glave?
5. „Moram se složiti s vama kako biste me prihvatili.“
Često to vidim u našem društvu vođenom društvenim medijima. Paleta različitih mišljenja gotovo odmah rezultira osobnim atentatom, a ne zdravom raspravom. Čini se da smo izgubili našu sposobnost da se slažemo da se ne slažemo. U relativističkom svijetu moramo se složiti s popularnim mišljenjem, čak i ako nije biblijsko. Samo zato što se ne slažemo s nekim, ne znači da ga ne prihvaćamo. Odluke ljudi su odvojene od onoga tko su oni, ali mnogi povezuju njihovu osobnost s njihovim ponašanjem. Zato je kršćanstvo hladni tuš. Prihvaćanje dara Kristovog spasenja, a da pritom ne moramo učiniti ništa, radikalni je koncept, čak i danas. Prihvaćanje se ne mora zaraditi; ono je besplatno. Mi samo moramo naučiti svakodnevno otvarati taj dar usprkos onome što svijet kaže.
6. „Moram se ispričati čak i ako nisam u krivu.“
Ljudi koji ugađaju drugima izbjegavaju sukobe poput kuge. Oni će reći ili učiniti bilo što da bi se stvorio mir, čak i ako to znači ispriku kada nisu u krivu. Iako izgleda kao atmosfera mira, zapravo se stvara nedostatak mira unutar duše, zamagljujući linije između onoga što je ispravno i pogrešno. Također samo gura problem pod zamišljeni tepih. Kada se ne pozabavimo problemima, naše zanemarivanje dovodi do tjeskobe i svađe s onima oko nas. Popraćeno time da osoba nije utemeljena u Riječi, ljudi koji ugađaju drugima obično prekorače granice koje nikada nisu trebali prijeći. Zdravi ljudi znaju razliku između toga kada su u pravu i kada su u krivu. To povećava njihovu samosvijest. Ako ne znaju, posao je Duha Svetoga da osvjedoči njihovu savjest. Međutim, što duže ostaju u grijehu ugađanja drugima, teže je da Duh Sveti govori njihovim srcima, što smanjuje njihovu samosvijest.
7. „Moram se ponašati kao Jekyll i Hyde.“
Biti s ljudima koji ugađaju drugima može davati dojam kao da su u pitanju dvije različite osobe. Jedno su u javnosti, a drugo u privatnosti. To je zato što im nije ugodno protiviti se masi. Osjećaju kao da moraju učiniti i govoriti što svi drugi rade da bi im se svidjeli. Ali to stvara osjećaj nepovjerenja među prijateljima koji ih dobro poznaju, jer nikad nisu sigurni na čemu su kada s njima provode vrijeme. To stvara razinu neautentičnosti i prepreku između njih i Duha Svetoga. Bog želi imati bliski odnos sa svima. Duh Sveti ne može govoriti našim srcima ako smo jedno s Njime, a drugo sa svima ostalima. To znači da moramo biti iskreni s našim mislima i uvjerenjima.
Isus je istina, a ako ga slijedimo, moramo reći istinu o sebi. Sve drugo umanjuje Božju ulogu u našim životima.
8. „On zna našu istinsku vrijednost.“
Naporno je pokušavati se prilagoditi svima tuđim idealima. Blagoslovljeni smo služiti Bogu koji nas voli zbog nas. On zna našu istinsku vrijednost. Otkupio nas je cijenom i zna da smo bili vrijedni požrtvovne cijene Njegovog sina. Ako Bog živi u ovom razumijevanju, trebali bismo i mi. U trenutku kada se možemo prihvatiti kao djeca Kralja i kraljevski nasljednici pri Njegovom prijestolju, brže možemo uspostaviti emocionalnu stabilnost i pronaći pravu radost obećanu u bliskom odnosu sa Spasiteljem.
Autorica: Michelle Lazurek; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Ibelieve.com
