Kad je Isus razgovarao sa Samarijankom kod zdenca, ponudio joj je nešto što nije mogla dobiti nigdje drugdje – “živu vodu”. Rekao joj je: “Tko god pije od te (fizičke) vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni” (Iv 4,13-14).
Ono što je on obećao ženi bila je nada, izlaz iz očaja i bespomoćnosti života prožeta grijehom. Bila je to ona stvar koju je najviše trebala.
Zahvaljujući Isusovoj poslušnosti na križu, imamo mogućnost dati tu istu ponudu svima koje sretnemo. Naša poruka je poruka nade, opraštanja i slobode, poruka koju ljudi ne mogu dobiti nigdje drugdje, nego kod Isusovih nogu.
PROČITAJTE: Zabrljali ste sa svojim životom? Postoji nada koju Bog želi da spoznate!
Mi u rukama držimo jedini utažujući gutljaj vode usred suhe i neumoljive pustinje, a svuda oko nas su ljudi koji umiru od žeđi. Sve što mi trebamo je da pružimo ruku i ponudimo vodu, a Isus će učiniti ostalo.
Jedne je godine, upravo prije početka Tournament of Roses Parade (Parade ruža) u Pasadeni u Kaliforniji, dojurio kamion niz Colordo Boulevard oblijepljen znacima i recima Pisma sa svake strane. Jedan je glasio: PRIHATI ISUSA ILI UMRI! Slika vatre krasila je drugu stranu kamiona, koji je vozio neuredan, sredovječan muškarac, koji je upotrebljavao megafon vičući: “Pokajte se, grešnici! Ne upoznate li Isusa, gorjet ćete u paklu!” Bijesni promatrači reagirali su vičući prostote i bacajući smeće u kamion.
Kakva strašna razlika između Isusova svjedočanstva i ovog prizora! Zadrhtim kad se sjetim koliko je Kristova stvar bila zadržana zahvaljujući ovom bijesnom, obmanutom vjerniku. Isus je Samarijanki ponudio dar spasenja s potpunom ljubavi i velikom samilošću, što nama, dakako, treba poslužiti kao primjer.
Autor: Nicky Cruz; Izvor: Worldchallenge.org
