Policajac je nasumično zaustavio ženu kada je primijetio da hoda sama po stazi, a uskoro je shvatio da su mu instinkti dobro govorili.
Dobra djela ne doživljavaju se svakog dana. Iako su neki događaji mali da se i ne primijete, svaki je čin vrijedan.
Prošle je godine narednik Scott Bass bio u svojoj policijskoj ophodnji kada je primijetio jednu ženu kako sama hoda po stazi. To mu nije bilo prvi puta da ju vidi, ali je iz nekog razloga osjećao znatiželju o njoj i njezinoj priči.
Iznenadio je sam sebe što mu ona stalno zapada u oči, pa je odlučio stati i pitati ju par stvari. Jutro je bilo hladno a ona je očito bila obučena za posao. Nijedno od njih nije znalo da će se između njih dogoditi nešto što će im promijeniti živote.
On je ubrzo saznao da se ona zove Jaylesya Corbett i da radi u gradu koji je udaljen 10 kilometara. Policajac je tada shvatio da žena svakog dana pješači 20 kilometara radi posla.
Ženi je trebalo dva sata da dođe do posla
Narednik Bass je bio šokiran, nije mogao vjerovati što čuje. Jaylesyi je trebalo dva sata da dođe do posla i još dva da se vrati kući, i to sve pješice.
Od tog trenutka pa na dalje, policajac je odlučio da će ju povesti svaki puta kada bude mogao, pogotovo ako vani bude hladno ili kišilo.
Nije mogao ne diviti se njezinim principima i izdržljivosti, ali je znao da može još toga učiniti za nju pa je otišao do trgovine i na kraju dana joj je poklonio bicikl. Taj će joj bicikl prepoloviti vrijeme odlaska i dolaska. Jaylesya je bila oduševljena i poklon koristi svakog dana.
Bogu hvala da je policajac Bass primijetio i reagirao na poteškoće ove osobe te joj omogući da na posao ide malo opuštenija i odmornija.
