Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.« »Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač! Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve. «Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani.» Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan. Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan. Tko sačuva svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga.« (Matej 10,32-39)
Jeste li se ikada zapitali što biste učinili kada bi vas netko prisiljavao da se odreknete Krista pod prijetnjom smrću? Bojite li se da ne možete sa sigurnošću znati kako bi reagirali u takvoj situaciji?
U ovom odjeljku iz Mateja, Krist govori upravo o takvoj situaciji. Kaže da ga kršćani trebaju voljeti toliko da im je pomisao na to da ga se odreknu gora od smrti. Naravno, jedna je stvar govoriti o tome, a sasvim druga kada se sam nađeš u takvoj situaciji.
Kada se bojimo da ne bismo izdržali trpljenje za Krista, može nam pomoći redak iz Prve Petrove poslanice 4,14. „Blago vama ako vam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada Duh slave, Duh Božji, počiva na vama!“ Iako se u tekstu govori o vrijeđanju, taj princip stoji i ovdje.
U izvanrednim situacijama, kada smo napadnuti, u pogibelji, možemo biti blagoslovljeni jer Duh Božji prebiva u nama. Vjerujem da to znači da se u takvim trenutcima Bog očituje na drukčiji način nego inače. Odnosno, vjerujem da će nam Bog dati posebnu snagu kada se nađemo u takvim situacijama.
U međuvremenu postoje stvari koje svi trebamo činiti da bismo se pripremili, kako bi Duh Sveti to koristio da nam pomogne u času kušnje.
Prvo: Uprimo svoje oči u nebo, gdje se nalazi Krist i nagrade koje nas čekaju, gdje će svaka tuga prestati te neće biti grijeha ni boli. Druga poslanica Korinćanima 4,17-18 govori: „Uistinu, naša nam sadašnja, ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.“
Drugo: Prisjećajmo se često da postoje puno gore stvari od smrti. U Mateju 10,28 stoji: »Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.«
Treće: Prisjećajmo se da je Krist već umro za nas. Umro je da bismo mi mogli živjeti, ali i umrijeti za njega. Druga poslanica Korinćanima 5,14-15 govori: „Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli. A on je umro mjesto sviju da živi ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.“
Četvrto: Mora nam biti jasno da trpljenje za Krista nije iznenađujuće dok smo u svijetu. Prva Petrova poslanica 4,12-13 govori: „Prestanite se čuditi, ljubljeni – kao da vam se što neobično događa – požaru koji bijesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava!“
Ne bojmo se trpljenja! U Otkrivenju 2,10 piše: „Nemoj se bojati muka što te čekaju: đavao će ubrzo neke između vas baciti u tamnicu, da ‘budete podvrgnuti kušnji’, i trpjet ćete ‘deset dana’ nevolju. Ostani vjeran do smrti i dat ću ti vijenac – život!“ Dakle, kada se to dogodi, to nije kazna, već nagrada za vjernost.
Peto: Razmišljajmo redovno o istinama iz Filipljana 1,21-24 „Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak. Ali ako mi je dalje živjeti u tijelu, to za me znači plod – rad. Ne znam što bih onda izabrao. Pritisnut sam, i to s dvije strane: imam želju umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo bolje…Ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas.“
Šesto: Čvrsto vjerujmo da će se Gospod pobrinuti za naše obitelji ako mi umremo. U Filipljanima 4,19 piše: „A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.“
Sedmo: Naravno da je ovo iznad naših snaga. Nitko od nas ne bi sam po sebi umirao za Krista. To je dar milosti, da mu možemo vjerovati i voljeti ga u takvom trenutku. Zato molite! To je najvažnija stvar. Molite da ne budete poput Petra, koji je hrabro tvrdio da se neće odreći Krista, a kasnije ga se tri puta odrekao. Trebamo moliti: „Bože, ne daj da se uzdam u sebe kao da to mogu izdržati sam, već mi pomozi da potpuno ovisim o tebi. Amen.“
Autor: John Piper; Izvor: Radosnavijest.com/Desiringgod.org
