Svaki iskreni vjernik trebao bi reći “ne” grijehu. U tome nam pomaže samokontrola. Kako je razviti?
Samokontrola se može činiti toliko privlačnom sve dok ne dođemo do trenutka kada zaista trebamo reći ”ne”. Izvan trenutaka kušnje koji kršćanin ne bi želio svoje udove predati Bogu kao alate za pravednost? (Rimljanima 6, 13)
No onda dođu iskušenja, kucajući na vrata našega tijela poput starog ljubavnika. Kada i malo otvorimo vrata, evo je: požuda, gorčina, teške riječi – ili bilo koja druga naša bivša ”ljubav”. Njezin izgled je tako samorazumljiv. ”Ne činom li te ja sretnim”? upita. ”Ne zaslužuješ li ponovno me imati – samo još jednom? Obećajem da se nakon ovoga više neću vratiti”.
PROČITAJTE: Kako nadvladati grijeh koji se ponavlja?
I u tom trenutku ludila samokontrola nestane poput sna.
Reci ”ne”
Bog zna. On zna da naša iskušenja u nama bude nešto divlje. Prilikom opisivanja samokontrole, Bog ne ublažava njezinu agoniju. Kao što Pavao piše Titu, samokontrola znači da se moramo ”odreći bezbožništva i svjetovnih želja”. (Titu 2, 12) Riječ ovdje ”odreći” je ”teška” riječ. To je ista ona riječ koju Isus koristi kada kaže, „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom“! (Luka 9, 23) Kada se odreknemo bezbožništva tada ono što nam je nekoć bilo dragocjeno odbacujemo od sebe i usmrćujemo.
”Ne” kod samokontrole nije isto smireno ”ne” kao kada kažemo ne prilikom vjenčanja. To je ”strašno” ne samoodricanja – odbijanja odobravanja ”unutarnje zvijeri” koja reži za zadovoljstvom. Samokontrola može djelovati kao rezanje ruke ili iskopavanje oka. (Matej 5, 29-30)
Ipak, Bog ne samo da objašnjava bol samokontrole; Bog nas i sam susreće u tim teškim trenucima i govori nam da se možemo susresti sa grijehom dok je na vratima, čuti njegovu očajničku molitvu i još uvijek reći ”ne”. Uzmite u obzir dva snažna razloga za ovo koje je Pavao dao Titu: pojava Božje milosti i nadolazeća Božja slava.
Pojava Božje milosti
Prije nego što Pavao govori o odricanju od bezbožnosti, on govori o milosti. „Jer pokazala se Božja milost koja spašava sve ljude… Učeći nas, da se odreknemo bezbožnosti i svjetskih želja, trijezno i pravedno i pobožno živimo na ovome svijetu“. (Titu 2, 11-12) U prošlosti smo lijegali u svoje krevete sa preljubnicima, zagrljeni u rukama Božjih neprijatelja. No sada se u raspetom i uskrslom Kristu pojavila Božja milost. On je otkrio naše adrese, razvalio vrata i baš poput Hošee sa Gomerom, iznio nas van iz bordela.
Milosno ”ne”
Kada se pojavila milost Božja, ne samo da je Bog podigao svoju mirnu ruku i izrekao oproštenje nad našim preljubom. Milost je zavrnula svoje rukave i započela s borbom. Milost lovi sve nemilosrdne neprijatelje naših duša. Ili, kako Pavao govori, milost nas je uzela za ruku i započela s uvježbavanjem kako reći ”ne” grijehu. (Titu 2, 11-12)
Svatko tko je u Kristu zna ponešto od milosnoga ”ne”. Nakon što smo prigrlili Božji dar opravdanja po milosti kroz vjeru (Titu 3, 7) počeli smo osjećati da u nama djeluju novi principi koji nas treniraju u odricanju bezbožništva.
Još uvijek se sjećam prvih trenutaka kada sam osjetio veliku moć milosti. Nedugo nakon što sam došao Kristu, neki moji poznanici su počeli ogovarati nekog našeg zajedničkog kolegu. Ovaj scenarij mi je bio vrlo poznat: moj vlastiti jezik je bio dobro uvježban ovim mačevima. (Mudre Izreke 12, 18) No tada sam u sebi začuo novi glas, sladak i snažan koji je rekao: „Ne. Ne više“. Milost me je počela uvježbavati.
PROČITAJTE: Kako pobijediti lakozavodljivi grijeh koji vam je postao navika?
Milosno ”da”
Ipak, primijetite da je ”ne” samo polovica onoga što nas milost uči. Milost Božja ne samo da nas uči kako da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja, već i kako da živimo „trijezno i pravedno i pobožno živimo na ovome svijetu“. (Titu 2, 11-12) ”Ne” samokontrole postaje moguće samo kada ”da” svetosti postane prekrasno.
Kršćani kažu ”ne” pornografiji zbog čistoće. To je dugo vremena bilo jalovo pravilo koje je počelo plamtjeti životom. Kažemo ”ne” tračanjima zbog ljubavi prema bližnjemu; nečemu što je donedavno bilo nametljivo ”trebam” koje je konačno pronašlo mjesto u našim srcima. Kažemo ”ne” ljubavi prema novcu zbog darežljivosti, zbog nečega što nam je prije bila smetnja i nečega što je konačno probilo zidove naše sebičnosti. Kažemo ”ne” grijehu zbog Isusa, nečega što nam je prije izgledalo kao suhoparna religija, a što nas sada obasjava zaprepašćujućom ljepotom.
Ista milost koja vas je nagnala na prvo ”ne” je još uvijek prisutna kod vas. Kada se i danas vaše bivše požude pojave na vratima, milost će biti s vama kako bi vas uvježbavala. Bog će vam pružiti sve što je potrebno kako biste mogli reći ”više nisam tvoj/tvoja” i kako biste mogli zalupiti vratima. Jer milost je došla u obliku Isusa Krista, Mladoženje koji je došao učiniti nas svojima. (Titu 2, 14)
Slava će se prikazati
Zasad je došla milost kako bi nas uvježbala kako znati reći agonizirajuće ”ne” samokontrole. No trening milosti nije vječan. Milost će nas uvježbati kako da odbacimo bezbožnost sve dokle god čekamo. (Titu 2, 13) Čekamo što? „Čekajući blagoslovljenu nadu i dolazak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“. Jednoga dana, uskoro, djelovanje milosti će biti dovršeno i nakon toga će doći slava.
Sada kršćani slijede Isusa u ”ovome svijetu”, (Titu 2, 12) u svijetu u kojemu vlada zlo (Galaćanima 1, 4), u svijetu u kojemu je vladar sotona. (2. Korinćanima 4,4) U ovome svijetu Boga se ignorira, slavi se pobuna i izgleda kao da je pravda zabranjena. Izgleda kao da je sotona ”domorodac” ovoga svijeta, dok samokontrola izgleda kao stranac i izbjeglica.
PROČITAJTE: Kako se riješiti grijeha? Donosimo 10 koraka
No uskoro će Bog donijeti veliki ”prekid” ovoga; zemlja će se potresti, nebo će se otvoriti i pojaviti će se slava Božja. Kada se to dogodi cijeli svijet će vidjeti vrijednost samokontrole. Oni koji nisu željeli izaći iz zagrljaja svojih grijeha će biti predani tom zagrljaju za vječnost. Zajedno s time osjetiti će gnjev i bijes Boga kojeg su odbili. (Rimljanima 2, 8) No oni koji su se podčinili treningu milosti će otkriti da im je samoodricanje otvorilo put u vječni život. (Rimljanima 2, 7)
Trenutno trebamo izgovarati grozno ”ne” samokontrole, što će dovesti to vječne gozbe u obilju Božjega doma. (Psalam 36, 8) Trenutno moramo odbijati svoje bivše ljubavnike/ce; vječno ćemo gledati svoga Mladoženju licem u lice. (1. Korinćanima 13, 12) Trenutno trebamo biti spremni na to da si odrežemo ruku ili iskopamo oko; no u vječnosti ćemo svojim stopalima hodati po tlu Novog Jeruzalema i uživati u novom stvaranju s osmjehom na svojim licima.
Isus je skoro došao. Ovaj život samokontrole, koliko god da se činio dugačkim, je samo jutro našeg dana svadbe. Još samo malo i vidjeti ćemo Ga. S ”blagoslovljenom nadom” koja je postojana u našim srcima, danas možemo reći ”ne” grijehu. (Titu 2, 13)
Izvor: Desiringgod.org Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
