Neki vjernici mole jedino kad ih Bog disciplinira. Osvjedočeni su, osjećaju se loše i počinju moliti, a onda postupno ponovno zaboravljaju moliti. Biblija kaže: “Narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana” (Jer 2,32).
U vašem slučaju možda nije da ne molite, samo nemate strogo određeno vrijeme molitve. Ne da ne savijate koljeno pred Gospodinom, nego ga zaboravljate. Ne zaboravljate moliti, zaboravljate Gospodina. Kad ga se sjetite, molite. Ne možete razmišljati o njemu, a da mu se ne obraćate i ne obožavate ga. Ne možete ga obožavati a da ga ne tražite i ne možete ga tražiti a da ne molite.
Ljudima koji ne zaboravljaju Gospodina molitva dolazi prirodno. Kad ga zaboravimo na nekoliko dana, on donosi suptilne, blage podsjetnike. Kad ga zaboravimo dulja razdoblja, počinje nas poticati. Kad ga zaboravimo “bezbroj dana”, on donosi disciplinu u naše osobne živote, a isto tako i u našu naciju. Kad nacija počinje zaboravljati o Bogu, on je tako uskomeša da to uzrokuje povratak k njemu i traženje njegova lica.
Ono što Bog želi vrlo je jednostavno. On želi odane, postojane štovatelje i posrednike koji traže njegovo lice dan i noć. On želi ljude koji će za njega dati sve od sebe.
Promotrimo što Bog čini da bi naveo ljude zauzeti pravi položaj s njim u vrijeme kao što je ovo u kojem upravo živimo. On ne da samo donosi sud na naciju, nego podiže i male skupine ljudi nazvane “posrednicima Ostatka” te svojom slavom zablista na njih. Otkriva im svoje srce i osnažuje ih svojom milošću i autoritetom. A onda čini da čine za tu naciju što on želi.
Potičem vas da postanete dio toga društva vjernika – onih koji štuju Boga, traže njegovo lice te otkrivaju njegovo srce za njegov narod.
Autor: Gary Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
