Isus je svojim učenicima rekao: “… Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi” (Mt 16,24). Ali Isus nije mogao sam nositi svoj križ, niti vi možete svoj!
Pao je pod teretom svoga križa, umoran, iscrpljen, nesposoban nositi ga još jedan korak. Ivan je rekao: “… A on, noseći svoj križ, uziđe na mjesto … Golgota” (Iv 19,17). Biblija nam ne govori kako je daleko Isus nosio svoj križ, ali znamo da je Šimun iz Cirene bio prisiljen uzeti ga i nositi do mjesta raspeća (Mt 27,32).
Isus je podigao svoj križ i njegovi su ga mučitelji vodili kao janje na klanje. Ali nije ga mogao dugo nositi. Istina je to da je Isus bio preslab. I tako je križ bio položen na rame nekog drugoga. Tu je bio kraj njegove izdržljivosti: fizički je bio slomljen i ranjen čovjek. Upravo onoliko koliko netko može podnijeti. To je prijelomna točka.
4 načina kako uzeti svoj križ i slijediti Krista
Zašto su prisilili Šimuna uzeti taj križ? Je li Isus ležao na onom kamenom putu poput beživotna čovjeka, s križem preko sebe kao teškim teretom? Jesu li ga udarali nogama da se digne i prisiljavali da napravi još jedan korak? Je li ležao tamo bez imalo snage da se pokrene i za centimetar? Njegov križ bio je pretežak za nositi.
Što to znači za nas? Očekuje li Gospodin od nas da činimo nešto što sam nije mogao? Nije li rekao: “Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik” (Lk 14,27)? Križ je križ, bio on drven ili duhovan. Nije dovoljno reći: “Njegov križ bio je drukčiji; naš križ je duhovan.”
Spoznaja da Isus nije mogao nositi vlastiti križ, meni osobno daje veliku nadu. Ohrabruje me znati da ja nisam jedini koji je povremeno pritisnut do zemlje i ne može ići dalje u vlastitoj snazi. Želimo li se poistovjetiti s njegovim raspećem, moramo se poistovjetiti i sa svakim korakom koji je vodio do križa.
Jednom zauvijek moramo se suočiti s istinom da nijedno ljudsko biće ne može samo nositi svoj vlastiti križ.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Put života
