Marija je s majkom na stanici čekala vlak. U goste im dolaze baka i djed. Marija ima 6 godina i nestrpljivo ih je čekala. U rukama je držala mali buket cvijeća za svoju baku.
U jednom trenutku primijetila je da na stanicu dolazi policajac koji vodi čovjeka s lisicama na rukama. Stali su i čekali vlak da bi ušli u njega.
”Mama, zašto su ova dva čovjeka zavezana jedan za drugog?”, pitala je Marija. ”Policajac vodi tog čovjeka do zatvora. On je vrlo loš čovjek, a policajac ga je zavezao lisicama da ne pobjegne”, objašnjavala je mama. ”Pa zar tog čovjeka nitko ne voli?”, tužno je upitala mala djevojčica. ”Što misliš, voli li ga njegova majka?” ”Mila moja, stvarno ne znam da li ga netko voli ili ne voli”, odgovorila je mama. Marija je u tom trenutku izvadila jedan cvijet iz buketa, ostatak dala svojoj mami, otišla kod zatvorenika, dala mu cvijet i rekla: ”Ja te volim i Bog te voli.”
Nakon toga policajac je ušao sa zatvorenikom u vlak. Zbunjeni zatvorenik, koji se zvao Stjepan, gledao je u cvijet koji mu je dala Marija. Stalno je u sebi ponavljao: “Nisam ni znao da me netko voli.” Njegova majka je umrla kada bio još jako mali, pa je ni ne pamti. Tijekom odrastanja živio je kod više obitelji. Dok je odrastao nitko ga nije volio, niti mu pružao ljubav. Kada je imao 12 godina upoznao je vršnjake koji su krali. Tako je i on počeo krasti s njima. Kada je napunio 14 godina poslali su ga u popravni dom. Nakon izlaska, jednoga dana je odlučio opljačkati banku, tako da je kupio pištolj i krenuo to napraviti, no odmah su ga uhvatili i osuđen je na zatvor. Sada je imao 18 godina i narednih 10 godina zatvor mu je trebao biti prebivalište.
Međutim, cijelim putem stalno je razmišljao o Marijinim riječima i ponavljao: “Bog me voli, Bog me voli.” Jednoga dana upitao je stražara može li mu dovesti u propovjednika koji je dolazio zatvor da propovijedati. Kada je propovjednik došao, Stjepan mu je ispričao što mu je mala djevojčica rekla. Upitao je propovjednika: ”Mislite li da me Bog voli unatoč svim lošim djelima koje sam u životu radio?”
Propovjednik mu je ispričao o Isusu i još dodao: “Isus te toliko voli da je dao svoj život za tebe. Ako ga zamoliš, On će ti oprostiti sve grijehe, On će to odmah učiniti i očistiti tvoje srce. Nikada više neće spomenuti tvoje grijehe ni jedanput.” Stjepan je kleknuo odmah pored kreveta i po prvi put se u životu molio. Plakao je i molio Isusa da mu oprosti sve grijehe i da od sada živi u njegovom srcu. Poslije molitve je rekao propovjedniku: ”Osjećam da me Isus stvarno voli, jer se odjednom osjećam tako čistim iznutra i jako sretan kao nikada do sada!”
Propovjednik mu je dao Bibliju i učio ga o Isusu svaki put kada je dolazio u zatvor. Stjepan nikada do tada nije bio u crkvi. To mu se jako sviđalo i rado je pjevao kršćanske pjesme koje su učili, čitao Bibliju, a uskoro je i drugima u zatvoru rado svjedočio o Isusu. Više nije bio tužan, jer je znao da više nikada neće biti sam, budući da je Isus stalno s njim. Njegov život je bio primjer drugim zatvorenicima, zbog toga je pušten nakon odsluženih 7 godina zbog uzornog ponašanja.
Kada je izašao iz zatvora, ubrzo se oženio jednom divnom kršćankom. Dobili su dva sina. I dalje voli Isusa svim svojim srcem i uči sinove o Isusovoj ljubavi. Zanimljivo je što je sve počelo od jedne male djevojčice po imenu Marija. Bez obzira na sve, uvijek pričajte ljudima o Isusovoj ljubavi koja nam daje slobodu i smisao životu.
