Bog nije obećao da će ispuniti svaku našu želju, već svaku našu potrebu. Moramo razlikovati potrebe od želja.
Blagoslov je jedna od najznačajnijih stvarnosti Božjeg odnosa prema ljudima i svih međuljudskih odnosa. Prema izvješću knjige Postanka, Božji odnos s ljudima začet je blagoslovom (Post 1,28).
Isusovo posljednje djelo na zemlji prije uznesenja bilo je blagoslivljanje učenika (Lk 24,50). Biblija nam jednako otkriva izobilje Božjeg blagoslova kao i svu ljudsku bijedu bez blagoslova. Čežnja za blagoslovom je vrlo prisutna u biblijskih pisaca, te ponekad poprima izričaj bolnog vapaja za blagoslovom, a ponekad i voljnost da se čovjek čak i fizički bori za blagoslov. Sva je povijest Izraela povijest blagoslova obećanog Abrahamu i danog svijetu u Isusu. Biblija je knjiga povijesti blagoslova.
Isus je rekao: ”Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju” (Iv 10,10). Isus je došao da bi oni koji vjeruju u njega živjeli život u izobilju. U ovom se iskazu Isus služi slikom pastira i stada ovaca. Kao što svaki pastir brine za svoje ovce da imaju sve što trebaju za život, tako i Isus brine za njegove sljedbenika i njihove potrebe. Ovdje se ne misli samo na duhovno izobilje, već na cjelokupno životno izobilje.
Blagoslov je riječ koliko i dar, blago koliko i slovljenje. Blagoslov je dar koji Bog izriče i daje ljudima. Božja riječ je stvaralačka. Božjom riječi je sve nastalo i danas postaje. Blagoslov obuhvaća u sebi cjelokupno životno izobilje koje Bog ima za čovjeka. To životno izobilje je izobilje prisnog odnosa s Bogom, te darovanog mira i ljubavi. Ponekad je to izobilje materijalne prirode, vrlo privlačno, stoga većina ljudi čezne za njim.
Nije se često u Crkvi učilo o odnosu prema novcu i materijalnom posjedovanju s biblijske perspektive. Stoga su i razumijevanja blagoslova različita. Neki kršćani tvrde da se Božji blagoslov odnosi samo na duhovno blagostanje te da kršćani trebaju živjeti siromašno poput Krista. Drugi pak tvrde da se blagoslov mora očitovati kroz uspjeh i materijalno blagostanje, te za primjer uzimaju Abrahama. Treća skupina kršćana brine svoje druge brige i živi u skladu sa stavovima društva u kojemu crkva djeluje. Koji je stav Božja volja?
Bog ispunjava potrebe
Apostol Pavao je pisao crkvi u Filipima: ”A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu” (Fil 4,19). Ovaj je redak samo potvrda Isusova obećanja da će se sve naše potrebe sresti. Bog uslišava svaku našu potrebu. Najbolju definiciju potrebe daje nam apostol Pavao u drugoj poslanici Korinćanina: ”A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo.”
Dakle, potreba je imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno za život i još imati viška za dobro djelo. Bog ispunjava svaku kršćansku potrebu. Božja je volja da kršćani imaju uvijek svega dovoljno za život i proslavljanje Boga. Blagoslov i potrebe su usko povezani. Na čovjekove potrebe Bog uzvraća blagoslovom. Blagoslov proizlazi iz odnosa s Bogom. Isus je rekao: ”Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati” (Mt 6,31-33). Ispunjenje potreba vezano je uz traženje i življenjem Božjeg kraljevstva i njegove pravednosti.
Bog uvijek ispunjava ono što je obećao. On je obećao da će se pobrinuti za svaku našu potrebu. On će to i učiniti. Ako se u našemu življenju ne događa sve onako kako smo željeli, nemojmo kriviti Boga za to. Bog nije obećao da će ispuniti svaku našu želju, već svaku našu potrebu. Moramo razlikovati potrebe od želja. Živimo u vremenu kada je važno što više imati, stoga ljudi gomilaju mnoge stvari i velika imanja koja im u svakodnevnom življenju samo smetaju, umjesto da su im od koristi. Bog ne ispunjava naše želje za posjedovanjem. Važno je istaknuti da Bog ispunjava mnoge naše želje, ali je Bog protiv pohlepe za materijalnim stvarima. Apostol Pavao je pisao Timoteju: ”Uistinu, vjera je velik izvor dobitka ako je duh zadovoljan s onim što ima. Ništa, naime, nismo donijeli na ovaj svijet, tako da ništa ne možemo iz njega iznijeti. A kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni! A oni koji žele postati bogataši, upadaju u napast, u zamku i mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala” (1 Tim 6,6-10).
Potreba je imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega da možemo živjeti. U življenju potrebe variraju i nisu za svakoga čovjeka. Dječje su materijalne potrebe vrlo male, ali je zato potreba za ljubavlju vrlo velika. U učeničkoj i studentskoj dobi materijalne potrebe su veće, da bi u dobi osamostaljivanja od roditelja potrebe bile možda najveće. Obitelj donosi nove potrebe. Treba se brinuti za djecu, dom. Možemo uočiti kako potrebe ovise i o odgovornosti koju smo pred Bogom preuzeli. Potrebe, u skladu s odgovornostima, rastu ili se smanjuju. One također ovise o službi i duhovnom daru koji nam je Bog udijelio.
Jedan od mnogih biblijskih primjera je kralj Salomon. Zbog kraljevske službe koju je obavljao, Bog mu je dao bogatstvo, mudrost, sjaj i veličinu … (1 Ljet 29,22-25) Bog je ispunio njegove potrebe obzirom na kraljevsku službu koju je trebao obavljati. Kralj je trebao biti mudar da bi mogao prosuđivati pravicu. Trebao je biti bogat da bi bio iznad svih ostalih kraljeva koji su bili bogati. Trebao je imati autoritet da bi ga podanici voljno slušali i služili. Bog mu je ispunio sve te i druge potrebe, jer je Salomon bio vjeran u službi koju mu je On dao.
Drugi veličanstveni primjer uočavamo u življenju proroka Ilije. Ilijina je služba bila drugačija od Salomonove. Ilija je bio prorok. Njegova potreba u službi nije bio sjaj i veličina, već prisutnost živoga Boga. Za njegovu mu službu nije trebalo više od svakodnevne hrane i pića i nekakva skloništa za prespavati. (1 Kr 17,1-6) Ilija je bio zadovoljan. Njegove su potrebe bile ispunjene. Bog ga je blagoslivljao.
Shodno tome netko dobiva više, a netko manje. Netko je blagoslovljen na jedan način, a netko na drugi. Bog određuje čime, kako i u koje vrijeme će blagosloviti. Blagoslov ne ovisi o nama. Na čovjeku je da na pravilan način raspolaže s blagoslovom. Upravljanje Božjim blagoslovom je čovjekova odgovornost i dužnost.
Početnu mjeru blagoslova smo već primili. Nema čovjeka koji od Boga nije primio dio blagoslova. Sve što jesmo i imamo jeste blagoslov od Boga. Bog nas je blagoslovio u svim područjima življenja. Taj blagoslov ne možemo zaraditi. Blagoslov se prima na dar.
Uvjet za primanje blagoslova
Najvažniji je uvjet za primanje materijalnog blagoslova pravilan stav prema materijalnim stvarima i novcu. U knjizi Izreka stoji: ”Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva; hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: ‘Tko je Jahve?’ ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo ime Boga svojega” (Izr 30,7-9).
Ovaj stav izrekao je i Isus u molitvi Oče naš (Mt 6,11). Kada je Isus učio svoje učenike onda im je rekao da ne sabiru sebi blago ovdje na zemlji, već da sabiru sebi blago na nebu.
I današnju generaciju kršćana Isus poziva da se ne brinu tjeskobno za svoje potrebe, već da traži najprije kraljevstvo Božje. Bog poznaje naše potrebe. Budemo li tražili njegovo Kraljevstvo i vršili njegovu volju, On će sve naše potrebe ispuniti. I ne samo da će sve naše potrebe ispuniti, nego će nas tako blagosloviti da ćemo imati svega dovoljno za život i više od toga – tako da ćemo moći viškom činiti dobra djela drugima, i tako biti blagoslov za druge.
Autor: Stanko Jambrek
