Jedna od najdivnijih stvari koje možete znati o sebi i vašem životu zarobljena je u prilično nerazumnoj, jednostavnoj rečenici:
„Nego — kako je svakomu dodijelio Bog, kako je svakoga pozvao Gospodin — neka tako i živi. I tako naređujem po svim crkvama“ (1. Korinćanima 7,17).
Stih bi nas mogao pogoditi kao pomalo ograničavajući, možda i opresivni, pogotovo ako su naše okolnosti teške ili bolne. Ali to bi promašilo srž Božje namjere za nas.
Vaš život je dar i zadatak od Boga. Ovo treba ispuniti naš život – dobro i zlo, slatko i gorko, zdravlje i nevolja, prosperitet i siromaštvo, utjeha i patnja – s nezamislivim dostojanstvom, svrhom i slavom. Niste nesretni slučaj. Niste propali potencijal, ispali iz kolosijeka jer su vam se karte tako genetički posložile, pretrpjeli zlostavljanja drugih ljudi ili donosili nerazumne i grešne odluke, stavljajući vas izvan nade korisnog poziva u Isusovom kraljevstvu.
Ne, vi postojite jer je Bog želio da postojite. I vi ste tko ste, što ste, kako ste, gdje ste i kada ste zato što vas je Bog stvorio (Ivan 1,3), satkao u utrobi majke (Psalam 139,13), pozvao da budete njegovi (Ivan 10,27; Rimljanima 8,30) i odredio vam mjesto za život (Djela 17,26).
Najveća stvar koju možete učiniti sa svojim životom jest da živite tako da se držite avanturističkog zadatka koji vam je Bog dao.
Bog vas je pozvao
Razmislite o ovome na trenutak: „Nego — kako je svakomu dodijelio Bog, kako je svakoga pozvao Gospodin — neka tako i živi.“ Bog je cijeli vaš život učinio vašim pozivom!
Nastojimo misliti na naše pozive kao naša zvanja, neki značajan posao koji nam Bog daje da učinimo s prepoznatljivim i po mogućnosti cijenjenim zvanjem. Možda je to karijerni poziv ili možda nepopularni poziv u crkvi ili službi. No to je preusko. Naravno, zvanja trebaju voditi naš poziv – načine na koja ispunjavamo naš zadatak od Gospodina. Ali naš poziv obuhvaća više od naših zvanja.
Naša primarna svrha jest ljubiti Boga sa svime što jesmo i ljubiti svoje bližnje kao sebe same (Luka 10,27). I taj poziv uključuje sve one s kojima komuniciramo ili nam možda padaju na pamet, u svemu što radimo od jutra do večeri.
To znači da naš poziv nije iza tih vrata koja čekamo da ih Bog jednom otvori (iako to može biti dio sutrašnjeg poziva). Naš poziv je danas ljubiti Boga, ljubiti bližnje koje Bog danas stavlja na naš „put“ i činiti dobro u onome što Bog danas daje našim rukama.
To je jedan od razloga zašto nam Isus kaže: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra“ (Matej 6,34). Biti pretjerano zaokupljen sutrašnjim pozivom, što može biti primamljivo, često je način na koji smo prevareni biti odvojeni od današnjeg poziva. Isus ne želi da tratimo neprocjenjivi dar života koji nam daje danas na nerealnosti zamišljene sutrašnjice.
Dakle, istina je da se naši pozivi mijenjaju tijekom vremena. Prolazimo kroz različite faze života, možemo biti razmješteni na različita mjesta u različito vrijeme i doživljavati razne okolnosti i zdravstvene promjene. Sve to mijenja naš poziv. I kao što nam Duh daje svjetlo, trebamo predvidjeti i planirati promjene kako bismo bili dobri upravitelji.
No Bog želi da se prvenstveno usredotočimo na život na koji nas poziva, a to je život koji imamo danas.
Budite vjerni svom zadatku
Duh nam govori kroz Pavla: „Nego — kako je svakomu dodijelio Bog, kako je svakoga pozvao Gospodin — neka tako i živi.“
Možda mislite: „Ne poznaješ moje okolnosti.“ Ali ako ne želite biti neosjetljivi, nije važno kakve su vaše okolnosti.
Okolnosti korintskih kršćana kojima je Pavao pisao bile su razne: oženjeni, zaručeni i samci, udovice i robovi, obrezani i neobrezani. To je samo primjer.
Razmislite o robovima. Oni su bili fizička imovina čovjeka gospodara. Pa ipak, Pavao im kaže u 1. Korinćanima 7,21: „Ne brini se. Nego ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.“ Ono što je Pavao mislio jest da okolnosti, čak i one vrlo teške, ne isključuju nikoga iz Božjeg zadatka. Ako se možemo osloboditi takvih okolnosti, moramo to učiniti. Ali ako ne možemo, smatrajmo da je to Božji zadatak, barem za danas, i budimo vjerni.
„Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koji zdušno vrše volju Božju služeći dragovoljno — kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da će svatko — bio rob ili slobodnjak — učini li što dobro, to isto primiti od Gospodina“ (Efežanima 6,6-8).
Dodijeljen nevolji
Razmislite o Pavlovim različitim okolnostima: zatočen, nasilno proganjan, bolestan, izložen hladnoći, gladan, doživio brodolome, izdan, beskućnik, slabo odjeven, ismijan, klevetan, pod sumnjom, prolazio duhovna protivljenja, pogođen nesrećom, ponekad očajan u životu i konačno ubijen (2. Korinćanima 11,23-28). I bilo je na Božju slavu! Sve to! Jer je Pavlov život bio skriven s Kristom u Bogu (Kološanima 3,3), a budući da mu je Život (Ivan 14,6) dao život vječni, smrću je samo mogao zadobiti novu razinu života (Filipljanima 1,21).
Gledajte na svoj život danas kao zadatak od Boga. I ostanite vjerni na svom mjestu sve dok vas Gospodin ne pokrene.
Vaša najveća avantura
Ovdje je temeljna istina pod 1. Korinćanima 7,17: Bog – Stvoritelj i održavatelj svega što postoji – nas je izabrao i dao nam iznimno rijetku čast živjeti ovdje i sada. Dodijelio nam da vodimo život. I ništa nije toliko prekrasno, uzbudljivo, puno nade, ispunjenja, radosti od životnog smisla da shvatimo tko smo, što smo, kako smo, gdje smo i kada smo po dodjeli Gospodina.
Dan vam je nedokučivi dar života. Dobili ste beskrajno vrjedniji dar vječnog života. I dobili ste zapanjujuću i iznimno rijetku privilegiju primanja zadatka od Boga. Nema višeg poziva nego voditi život koji vam je Gospodin dodijelio. Prigrlite svoj zadatak, ovu veliku avanturu odabranu za vas i pritisnite do kraja.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Vesna L.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
