Što je „mana“ koja se spominje u Bibliji? Zašto se mana spominje u Starom, pa čak i u Novom zavjetu?
Mana – Što je to?
Kad se Bog čudesno pobrinuo za djecu Izraelovu u pustinji, poslao im je manu, koju je psalmist nazvao „žitom nebeskim“ (Psa 78,24). Izraelci su mrmljali da umiru od gladi. „O, da smo pomrli od ruke GOSPODNJE u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do sitosti! Ta izveli ste nas u ovu pustinju da sav ovaj zbor glađu pomorite“ (Izl 16,3). Gospodin je tada obavijestio Mojsija da će „podažditi na njih kruh s neba“ da ne bi gladni (Izl 16,4). Te večeri se na pustinjskom tlu pojavilo „nešto sitno, pahuljasto, sitno kao slána po zemlji. Pa kad to vidješe sinovi Izraelovi, rekoše jedan drugomu: ‘Što je ovo?’ — jer nisu znali što je to“ (Izl 16,14-15), a riječ koju su upotrijebili za „što je ovo“ je zapravo mana. Hebrejska riječ man znači „što je ovo“, a to je mana. Mana je bila odgovor na ono što im je trebalo.
Mana s neba
Mana je izgledala „kao sjeme korijandra, bijela, a okus joj je bio poput medena kolačića“ (Izl 16,31), koji im je bio kruh života… njihova tjelesna prehrana. Bila je doslovno kruh s neba, odnosno kruh od nebeskog Boga. Mana je zasigurno imala iznimno dobar okus jer sve što Bog stvara je dobro (Post 1,31). Možete li zamisliti da nešto što je napravljeno na nebu nema dobar okus? To je sigurno bilo bolje od svakog kruha kojeg su ikad jeli u Egiptu. Ovaj kruh s neba padao je od Boga sve do dana kad je Izrael ušao u Obećanu zemlju, prešavši rijeku Jordan, jer su tada obrađivali zemlju kanaansku i s nje jeli (Jošua 5,12). Ovaj kruh odgovara onome što im je Bog rekao ranije u Ponovljenom zakonu 8,3: „I ponižavao te i morio te glađu, ali te hranio mȁnom — za koju nisi ni znao niti su znali očevi tvoji — da bi ti pokazao kako ne živi čovjek samo o kruhu, nego čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz usta GOSPODNJIH.“
VIDI OVO: Što je Isus mislio kada je rekao ”Ja sam kruh života”?
Isus je kruh s neba
Isus je citirao Ponovljeni zakon 8,3 kad ga je Sotona kušao u pustinji da pretvori kamenje u kruh. Isus je rekao da ne živimo samo od kruha, „nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Mt 4,4). To znači da moramo živjeti po svakoj riječi koju je Bog dao iz vlastitog daha (2. Tim 3,16), a svaka Božja riječ nalazi se u Bibliji. Kad su ljudi pitali: „Koji onda znak ti činiš da vidimo pa da ti povjerujemo? Što radiš? Očevi naši jedoše mȁnu u pustinji, kao što je pisano: Kruh s neba dade im jesti“ (Iv 6,30-31), Isus je odgovorio: „Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski. Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu“ (Iv 6,32-33). Ljudi su tražili ovaj kruh, ali im Isus daje lekciju na temu: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ (Iv 6,35).
Isus je Kruh života
Ovdje u Ivanu, šestom poglavlju, Isus se identificira kao izvor toga kruha u pustinji i govori o nečem važnijem od fizičke životne egzistencije, a to je vječni život jer je On taj kruh… sami Kruh života. Zašto to kažem? Jer je Isus rekao da kao što je mana sišla s neba, On je sišao s neba da bi dao život (Ivan 6,38), ali taj je život vječni život, a ne privremena fizička pomoć (Ivan 6,41).
Neki od njegovih učenika su mrmljali na to što je Isus rekao. Stoga im Isus odgovara: „Očevi vaši jedoše mȁnu u pustinji, i pomriješe. Ovo je kruh koji s neba silazi: da netko od njega jede i ne umre. Ja sam kruh živi koji s neba siđe. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će dovijeka. A i kruh koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta“ (Iv 6,49-51). Još uvijek nisu razumjeli, pa Isus opet govori: „Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene. Ovo je kruh koji je s neba sišao. Ne kao mȁna koju jedoše oci vaši i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka“ (Iv 6,57-58).
Ono što je Isus zapravo rekao jest da je On taj kruh s neba… živi izvor kruha, ali ovaj kruh daje vječni život, a ne privremeni život. Nakon toga „mnogi od njegovih učenika odstupiše te više nisu išli s njim“, te je Isus pitao učenike hoće li i oni otići. (Iv 6,66-67). Petar odgovori: „Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: ti si Krist, Sin Boga živoga“ (Iv 6,68-69). To je bio pravi odgovor koji drugi učenici nisu razumjeli. To uopće nisu bili Isusovi učenici jer su samo htjeli jesti još kruha koji je Isus čudesno stvorio (Iv 6,26) kad je nahranio pet tisuća ljudi (Iv 6,1-13). Nažalost, još uvijek su prepoznali Isusa samo kao predviđenog proroka (Iv 6,14), a ne kao Božjeg Sina.
Zaključak
Svi koji vjeruju u Krista kao Sina Božjega, da je živio bezgrešnim životom, bio razapet za naše grijehe i ponovo uskrsnuo u život trećeg dana, te su se pokajali od svojih grijeha i položili svoje pouzdanje u Njega, već imaju Kruh Života i nikada neće umrijeti (Iv 6,50). Ako ste to vi, također znate da je Isus jedini koji ima riječi vječnoga života, a po vjeri u Njega nikada više nećete biti gladni ni žedni (Ivan 6,35). Što je to? To je mana… Kruh života, a taj Kruh života je Isus Krist.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
