Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost. (Jak 1,2-3)
Koliko god se činilo čudnim, jedna od osnovnih svrha potresenosti zbog patnje je da učvrsti našu vjeru.
Vjera je kao mišićno tkivo: ako je stavite pod maksimalan stres, postaje jača, ne slabija. To je Jakov htio reći. Kad se vašoj vjeri prijeti, kad je testirana i rastegnuta do točke pucanja, rezultat je veći kapacitet izdržljivosti.
PROČITAJTE: 4 razloga zašto patnja i gubitak mogu biti Božji dar Njegovom narodu
Bog toliko voli vjeru da će je testirati do točke pucanja, kako bi je održao čistom i snažnom. Na primjer, to je napravio Pavlu prema 2. Korinćanima 1,8-9:
„Ne bismo htjeli, braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je opteretila preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život. Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, ali to bijaše da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.“
Riječi „ali to bijaše da“ pokazuju da je postojala svrha u ovoj ekstremnoj patnji; to se događalo da se Pavao ne bi oslonio na sebe i svoje resurse, već na Boga – posebno Božju buduću milost u uskrsnuće mrtvih.
Bog tako vrednuje našu svesrdnu vjeru da će on, milostivo, uzeti sve drugo na ovome svijetu kako bismo bili kušani na što se oslanjamo – čak i sam život. Njegov je cilj da rastemo dublje i jače u svome pouzdanju da je On sve što nam treba.
Želi da budemo sposobni reći sa psalmistom: „Koga ja imam na nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka“ (Ps 73,25-26).
Autor: John Piper; Izvor: Radosnavijest.com/Desiringgod.org
