Isus može razumjeti i razumije vašu usamljenost. Može suosjećati s tom slabošću više nego što ste svjesni (Hebrejima 4,15).
Jeste li ikada pomislili da je Isus bio usamljen? Svakako su njegovi trenuci u Getsemaniju i na Kalvariji bili jedinstveno i užasno usamljeni, ali što je s ostatkom njegovog života?
Na neki način možda je bio najusamljeniji čovjek u povijesti.
Usamljenost je ono što osjećamo kada smo izolirani od drugih. Usamljenost često nema toliko veze s fizičkim odsustvom drugih, već više s osjećajem odvojenosti ili otuđenosti od njih. Ili s time da vas pogrešno shvaćaju. Ustvari, to je daleko bolnije od puke odsutnosti, jer osjećamo izolaciju prezira i odbačenosti.
Upravo je tako Izaija proročki opisao Isusa: „Prezren bješe i odbačen od ljudi, čovjek mukā i znanac boli“ (Izaija 53,3). S obzirom na to tko je Isus, ovo iskustvo započelo je desetljećima prije nego što je započelo njegovo javno služenje. To znači da je Isus u stanju suosjećati s vašom usamljenosti daleko više nego što ste prethodno mislili (Hebrejima 4,15).
Nenadmašna nostalgija
Isus se ponizio da „postane ljudima sličan“ (Filipljanima 2,7). Nismo u stanju shvatiti koliko ga je to koštalo. Iskusio je ujedno odsutnost svog Oca i odbačenost od ljudi na razinama koje jedva možemo zamisliti.
VIDI OVO: Božji odgovor na ljudsku usamljenost
Kad kažem da je Isus iskusio odsutnost svog Oca, ne mislim da nije uživao duhovno zajedništvo s Ocem kroz Duha na zemlji. Naravno da jest, i bilo je slađe od bilo čega što ste doživjeli (Matej 3,17; Ivan 1,32; 5,20).
Ipak, kako bi se utjelovio, na neki je način ostavio očitu i svetu nazočnost Oca i slavu koju je tamo uživao od vječnosti prije nego što je svijet postojao (Ivan 17,5). Morao je podnijeti život u svijetu pod silom zla (1. Ivanova 5,19). Razmislite o vremenu kada ste bili daleko od svojih najdražih na usamljenom, možda čak i napuštenom mjestu. Razgovor putem telefona mogao je pomoći, ali nije bilo isto kao da ste s njima. To je slaba analogija, ali daje poantu. Kao što je rekao apostol Pavao, ne postoji ništa kao što je licem u lice (1. Korinćanima 13,12). Isus je iskusio „nostalgiju“ za prisutnošću svog Oca daleko dublje i bolnije od svega što smo doživjeli.
Sam u svijetu
Sada zamislite kakav je bio život u ovom svijetu za njega. Isus je bio bez grijeha (Hebrejima 4,15). Možda mislimo da to zvuči kao ugodan problem. Sumnjam da mu je bilo ugodno. Mislim da ga je mučilo. Ako je Lot doživljavao svakodnevnu muku dok je živio u Sodomi zbog „bezakoničkih djela onih među kojima je boravio“ (2. Petrova 2,8), koliko je gore bilo za bezgrešnog Isusa koji je stalno bio okružen grešnicima i demonskim silama, te rijetko ili ikada mogao izbjeći njihovu prezirnu prisutnost?
A zamislite kakvo je Isusovo djetinjstvo moralo biti. Sjećate li se kakav je osjećaj kada ste željeli imati prijatelje? Isus je bio pravi čovjek i također čeznuo za ljudskim prijateljstvom. Ali bez grešne naravi koju su svi ostali imali, i uz božansku narav koju nitko drugi nije imao, činio se vrlo neobična osoba. Svetost tjera grešnike da žele pobjeći. Isus bi se moralno udaljio poput ozlijeđenog palca, koji nikada nije bio shvaćen, često prezren i odbačen, čak i unutar svoje obitelji.
Bijela ovca u obitelji
Njegovi su roditelji znali tko je on i duboko ga voljeli. Ali ga nisu potpuno razumjeli. Kako bi mogli? Niti su ga mogli zaštititi od ostalih primjedbi ili okrutnih ruganja zato što je bio drugačiji.
Pitam se koliko je toga došlo od njegovih braće i sestara. Njegova su braća i sestre (Matej 13,55-56) sve više bili svjesni sami sebe kako su rasli u njegovoj blizini, svjesni svojih vlastite grešnosti, sebičnih motiva i ponašanja, dok su uviđali da je Isus drugačiji. A nisu mogli da ne primijete na koji jedinstveni način su se roditelji prema njemu odnosili. Kakva je bratska ozlojeđenost morala rasti? Znamo da sve nije bilo skladno jer njegova braća nisu vjerovala u njega (Ivan 7,5), sve do nakon njegova uskrsnuća (Djela 1,14).
VIDI OVO: Nada za usamljeno srce
Isus je bio bezgrešna osoba koja je živjela s grešnim roditeljima, grešnom braćom i sestrama, grešnim rođacima, grešnim susjedima, grešnim zemljacima, grešnim strancima i grešnim učenicima, a da ne spominjemo grešne duhovne entitete kojih je bio izraženo svjestan i na njih osjetljiv. Nitko na zemlji nije se mogao potpuno poistovjetiti s njim. Nijedan čovjek nije mogao staviti ruku na njega dok je sjedio u suzama i reći: „Znam točno što prolaziš.“ Isusovo iskustvo odbačenosti, žalosti i tuge počelo je čim je bio dovoljno star da razumije i komunicira.
A mi mislimo da smo umorni. Kako je to podnosio? Što su mu značili psalmi poput: „I duša mi je potresena silno, a ti, GOSPODE, dokle ćeš?“ (Psalam 6,3)?
Najusamljeniji trenutak u povijesti
Ali to je sve bila preteča vrhunskog trenutka usamljenosti, toliko mračnog i dubokog koji je samo Isus ikada doživio. Bilo je to na križu u trenutku kada je postao grijehom za nas (2. Korinćanima 5,21). U tom nedokučivo strašnom, neshvatljivo usamljenom trenutku, osjetio je napuštenost od svog Oca (Matej 27,46) i svih onih koje je volio. Bio je fizički i duhovno opustošen „više negoli ikoji čovjek“ (Izaija 52,14). Nakon što je proveo svoj zemaljski život otuđen zbog svoje bezgrešnosti, sada je Isus bio otuđen zbog grijeha kojeg je svojevoljno preuzeo – našeg grijeha.
Nitko nije iskusio niti razumije dubine usamljenosti poput Isusa.
Kraj svake usamljenosti
Ali on može razumjeti i razumije vašu usamljenost. Može suosjećati s tom slabošću više nego što ste svjesni (Hebrejima 4,15).
Isus ne samo da razumije vašu usamljenost; već ju uništava. Budući da je nosio grijeh koji vas je otuđio i odvojio od Boga i umro umjesto vas, više niste istinski tuđinac ili pridošlica, već sugrađanin sa svim svetima i član Božje obitelji (Efežanima 2,19).
Usamljenost, kao i svaki oblik patnje, prolazi za one koji ga vole. Ispred vas je potpuno obiteljsko zajedništvo Boga i svih njegovih otkupljenih svetaca zauvijek. Dan se približava kada ćete ga spoznati kao što ste potpuno spoznati (1. Korinćanima 13,12).
„Pristupajmo dakle sa smjelošću prijestolju milosti, da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravi čas“ sa svim usamljenim potrebama (Hebrejima 4,16). I budimo sveci koji pomažu drugima da dožive predukus neba pruživši im Isusovu ljubav koja uništava usamljenost.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Vesna L.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala DesiringGod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
