Nalazim da se većina kršćana ne promijeni više od pet posto od onoga što su vjerovali kad su bili samo dvije godine u Gospodinu. Kad se suočimo s biblijskim recima i istinom koja nam je neugodna, skrivamo se iza: “Ali to smo uvijek tako činili. Tako smo uvijek vjerovali.”
Kad uzmemo Bibliju, a ne tražimo pomoć Duha, to je kao da kažemo: “Bože, učini u meni novu stvar, ali neću promijeniti ništa što vjerujem.” To je čudna molitva, zar ne? Nije čudo da tako malo rastemo u našoj vjeri i vidimo tako malo obraćenih Kristu!
Često naše definicije za važne stvari dobivamo ne od onoga što nam Duh pokazuje u Pismu, nego što vidimo da raste u crkvi. “O, tako bi slavljenje trebalo izgledati, jer tako smo uvijek činili u crkvi koju sam pohađao!” Teško je svima nama doći do Riječi Božje i reći: “Duše Sveti, uči me, čak ako to ide i protiv onoga što sam navikao vjerovati.” A ipak moramo.
Kako čitati Bibliju s razumijevanjem?
Duhu Svetom potrebno je vrijeme da nas nauči što znači jedan odlomak. Ako ne čekamo na Duha Svetog vjerujući mu, možemo ohladiti i ispasti iz zajedništva s Bogom čak ako imamo i svakodnevno vrijeme pobožnosti.
Apostol Pavao je zapisao: “Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripremio onima koji ga ljube. A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje” (1 Kor 2,9-20).
Kad god otvorimo Bibliju, stanimo i molimo, makar petnaestak sekundi ili petnaestak minuta, tražeći Duha da nas uči. “Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem” (Ps 119,66). Tada će naši životi svakoga dana biti sličniji Isusu.
Autor: Jim Cymbala; Izvor: Worldchallenge.org
