„Ljudi su uglavnom dobri“, napisao je jedan pjesnik, „njihovo ponašanje je to koje ih iznevjeruje.“ Nevjerojatno je uopće pomisliti da neki ljudi doista vjeruju da su dovoljno dobri da mogu doći u nebo. Možda je to zbog mnoštva loših vijesti o drugima koje čitamo u novinama pa zbog njih brzopleto zaključujemo, usporedivši se s takvima, da smo mi iznad njih, te da time zaslužujemo mjesto u vječnosti.
Još je nevjerojatnije pomisliti da bi kršćani bili smatrani umišljenima, hvalisavima i oholima ako bi ustvrdili pred svojim prijateljima da znaju da idu u nebo. Kako samo mogu pomisliti da su bolji od ostalih?
Činjenica da ista osoba koja misli da je iznad ostalih istovremeno može kritizirati kršćane zbog oholosti ističe jednu od krasota življenja u postmodernističkom svijetu. Ali kako odgovoriti na pitanje „Zašto jednostavno ne mogu biti dobra osoba?“ Zar nije nepravedno od Boga reći da ne možeš u nebo ako ne vjeruješ u Njega, čak i ako si bio dobra osoba? Pa dobro, što si On to umišlja!
Vjerovati ili činiti?
Jednom su neki upitali Isusa što trebaju činiti da udovolje Bogu i tako priskrbe sebi mjesto u nebu: „Što da činimo – upitaše ga nato – da radimo djela koja Bog hoće?“ (Ivan 6:28). Oni su pitali pitanje u množini – koja djela – oni su željeli popis dobrih djela koja treba učiniti. Isus je odgovorio u jednini. „Ovo djelo Bog hoće – odgovori im Isus – da vjerujete u onoga koga je on poslao.“ (Ivan 6:29). Što to čini vjeru tako posebnom? Zasigurno je ono što činimo mnogo važnije od onog što vjerujemo. Kako osobi koja nije kršćanin/kršćanka može biti uskraćeno nebo zbog onoga što vjeruje?
PROČITAJTE: Spasenje se ne može zaraditi nikakvim djelom
Poteškoća na koju nailazimo u pitanju zašto nije dovoljno biti dobra osoba leži u pretpostavci koja se nalazi u toj tvrdnji, a to je da postoji netko tko je doista dobra osoba. Jednom je čovjek upitao Isusa: „Dobri Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?“ (Luka 18:18). Pretpostavka je očita: Isus je dobra osoba, dobre osobe idu u raj, stoga što ja moram činiti da bih pripadao istoj skupini? Isusov odgovor je iznenađujući – „Zašto me zoveš dobrim?“ upitao ga je. Dobro pitanje. Zašto je Isus dobar? Isus nastavlja s odgovorom na vlastito pitanje: „Samo je jedan Dobri, Bog.“ Dakle, ako prihvatimo opću pretpostavku da samo dobri idu u nebo, a samo Bog jest dobar, tko pak može dospjeti tamo? Zasigurno odgovor mora biti nitko – osim sam Bog.
Jednostavna istina je da problem nije u tome da dobri ljudi ne idu u nebo. Nažalost, problem je mnogo gori. Pitanje je tko na ovoj zemlji uopće može u nebo? Biti više dobar nego loš nije način kojim se kvalificiramo za vječni život. Čini se da Isus definira dobrotu time da se bude kao Bog, a takvih ljudi nema nigdje.
Dobra vijest
Ipak, evanđelje je Dobra vijest. A dobra vijest je u tome da dolazak u nebo je, prije svega, stvar oprosta. Kršćani mogu biti sigurni da idu u nebo, ne zato što su prvenstveno dobri, već zato što su prvenstveno primili oprost.
Isus nije došao na ovaj svijet da nam bude dobar primjer, da nam kaže da budemo bolji ili da nas zamoli da se više molimo i da redovito čitamo Bibliju. On je prvenstveno došao na ovaj svijet da nam omogući oprost. Zato je i rekao, gledajući unaprijed prema križu, da je baš zbog toga došao na ovaj svijet. Pravo pitanje nije, kako već rekosmo, u tome tko je dovoljno dobar da bi došao u nebo. Pravo pitanje je kako Bog ikome omogućuje da uopće uđe u nebo. A odgovor je da nam treba biti oprošteno i da je oprost postignut kroz Križ.
PROČITAJTE: Kako možeš imati vječni život? Postoji samo jedan odgovor!
Postoji i drugi dio pitanja: Je li važno vjerovati? Je li zaista bitno? U našem svijetu, vjerovati znači nešto malo više od intelektualnog priznanja da nešto jest. Ipak, glagol vjerovati u kontekstu Novog Zavjeta znači više od toga. Vjerovati u Krista i imati povjerenja u Krista znače mnogo više od vjerovanja da je On postojao. Oni znače potpuno oslanjanje na Njega i povjerenje u Njega. Drugim riječima, to znači vjerovati Mu i osloniti se na Njega (na njegova obećanja, u njegovu osobu, njegov život, smrt i Uskrsnuće). To omogućuje spasenje. Kršćani nisu dobri zato što žive moralno superiornije živote od drugih. Bog ih je učinio dobrima kroz oproštenje za ono u čemu su zgriješili i kroz Kristov dar dobrote (tj. pravednosti).
Dakle, dobri ljudi će ići u nebo. Međutim, put do dobrote nije u religioznim obredima, već u oprostu dobroga Boga, koji nam je dan kroz Kristov Križ.
