Sigurna sam da će neki roditelji reći da sam pretjerala.
Nikada neću zaboraviti taj dan kada mi je moja kćer rekla da ju Bethany, djevojka iz 4. razreda živcira.
„Što je ono što ti ona radi“?, pitala sam ju instinktivno je želeći zaštititi.
„Prati me uokolo na igralištu i sjedi pored mene kada je vrijeme za ručak“, odgovorila je i nadala se da ću zbog tih informacija biti na njezinoj strani.
„Misliš, želi ti biti prijateljica“?, pitala sam ju znatiželjno.
Odmah sam shvatila da imam problem. Odgajala sam svoju najgoru noćnu moru. Među mojom škvadrom od petero djece bila je i ta karizmatična, umišljena, rasplesana, atletski građena djevojka koja je prštala samopouzdanjem i koja je bila naživcirana ponašanjem jedne djevojke koja nije bila ”te sreće” da bude poput nje. Ono što moja kćer nije znala jest to da je njezina vlastita majka bila u srednjoj školi poput nje.
Zgodna i lijepe kose, ponašala sam se kao umišljeno derište. Uvijek sam bila djevojka koja je tražila nove prijateljice i koju su po prirodi privlačile djevojke koje su bile poput moje kćeri. Ovaj razgovor je u meni izazvao kombinaciju boli srca i bijesa, s time da sam jednu stvar sigurno znala: mama će napokon učiniti i ono što je rekla da će učiniti.
PROČITAJTE: 13 stvari koje roditelji ne smiju raditi ako žele odgojiti mentalno jako dijete
Idućeg jutra u mome domu dogodila se bitka između dvije snažne volje. Nije bilo lijepo, no pobijedila sam. Moja kćer je pohađala privatnu katoličku gimnaziju u kojoj je ona zajedno sa svojom grupom prijateljica vladala. Jedan kratak poziv od Bethanyjine majke koji se dogodio te iste večeri potvrdio je moje najgore strahove. Moja kćer i njezin čopor su se na sve moguće načine pokušavale riješiti ”dosadne” Bethany.
Sigurna sam da će neki roditelji reći da sam pretjerala. Ipak, čvrsto vjerujem da trebamo početi sa uočavanjem epidemije bullyinga ondje gdje ono započinje; i tako što ćemo ponovno definirati što bullying jest. Po mome mišljenju, odbijanje i potpuno ignoriranje koje su moja kćer i njezina klika pokazali prema Bethany su prvi, suptilni pokazatelji bullyinga.
Istina (što mi je potvrdila i majka od Bethany) da tu nije bilo nazivanja pogrdnim imenima, nije bilo bezobraznog ponašanja. Ono čega je bilo je odbacivanje; potpun gubitak interesa prema nekome samo zato što se zaključilo da taj netko ništa ne može ponuditi. Nakon što sam i sama prošla djetinjstvo i odgojima petero djece, mogu reći da sam bila sa svake strane bullyinga i da sam uvjerena da bullying počinje u odbacivanju koje se zasniva na brzoj procjeni i nakon toga zaključivanju da ta osoba nema ništa ”što može ponuditi”.
Moje mišljenje je da bismo dosta pomogli svojoj djeci kada bismo s njima vodili iskrene razgovore o tome što je ono što ljudska bića motivira da jedni druge odbace ili prihvate. To se događa u svakom razdoblju života, među svim rasama, religijama i ljudima općenito. Odbacivanje ima svoje korijene u našim vlastitim strahovima od odbacivanja i u nedostatku samopouzdanja. Svatko se natječe kako bi pronašao svoje mjesto ”pod suncem”. Vjerujem da sam svojoj djeci jako dobro uspjela predočiti ovo jer sam im o tome otvoreno govorila. Roditelji to trebaju nazivati imenom, izgovarati to glasno, obasjati to ružno lice svjetlošću. I mi trebamo svojoj djeci priznati da se i mi, kao odrasli suočavamo sa odbacivanjem. Naravno, primamljivo je ulizivati se i pronaći način kako postati blizak s nekime tko je stepenicu ili dvije iznad nas, ali ono što je istina je da svako ljudsko biće zaslužuje našu pažnju i najdublje poštovanje. U skladu s ovime, neprestano trebamo podsjećati svoju djecu i sami sebe da postoje osobe koje u naše živote mogu donijeti vrijednost kojoj se nismo nadali i koju nismo očekivali. Ono što mi trebamo učiniti jest to im dopustiti.
Nije dovoljno svojoj djeci dati upute da budu pristojna. Trebate biti određeniji od toga jer će djeca u suprotnom misliti da ako nisu bila izravno bezobrazna i gruba, da su bila pristojna. Mi znamo bolje. Povežimo ružne točke. Objasnimo instinkt preživljavanja u društvu koji je često motivirajući na način da upravlja njihovim impulsima. Obećajem vam- vi to možete. Djeca to ionako i sami donekle već vide. Ono što djeca trebaju ste vi i vaš glas usmjerenja.
PROČITAJTE: Psiholozi kažu da roditelji trebaju učiniti ovih 17 stvari kako bi odgojili psihički stabilno dijete
Što se tiče moje kćeri, uputila sam ju u to da će ona ubuduće uložiti svoje vrijeme i energiju kako bi bolje upoznala Bethany. Dala sam joj zadatak da mi idući puta kada se vrati kući iz škole kaže tri cool stvari koje je saznala o Bethany, a koje prije nije znala. Moja djevojka snažne volje je odbila. Nije to željela učiniti. Odlučila sam još više ”zapeti”. Rekla sam da ju iduće jutro neću voziti u školu, sve dok nije pristala. Činilo se, barem dosad, da imam moć i ključeve automobila. Njezin otpor nam je dao vrijeme za dug razgovor. Provela sam ju kroz svoju analogiju ATM stroja. Objasnila sam joj da je i ona kao bankomat. Rekla sam joj kako ona može iz svojih sredstava malo uložiti u tu djevojku i da na taj način neće ništa izgubiti.
„Idemo ulagati“!, bila sam entuzijastična i ohrabrivala sam ju.
Nevoljko se odjenula nakon čega sam ju odvezla u školu. Toga dana, ili ono što je ostalo od njega, je imala dobar dan. No nakon što sam ju pokupila, vidjela sam da mi se još uvijek protivi, jer majke njezinih prijateljica ”to ne rade” i svojim kćerkama dopuštaju da si ”same biraju s kime će se družiti” (kako mudre žene). Ali mi je rekla i tri cool stvari o Bethany koje prije toga nisam znala.
Dva tjedna kasnije nazvala sam majku od Bethany da provjerim kako stvari stoje. To se naziva ”praćenje napretka” (Iako mislim da mnogi od nas to ne rade dovoljno. Istina je da nadgledamo ono što će naša djeca jesti, kako će se oblačiti, kada će ići spavati, njihovu higijenu, školske projekte i nakon toga budemo ponosni kako se znamo odmaknuti od društvenih problema. Da sam imala kunu za stavi puta kada bih rekla ”ozbiljno, toliko nadgledaš doslovno svaku sitnicu koju tvoje dijete radi, ali iz ovoga se mičeš”?, bila bih milijunašica. Nije ni čudo što živimo u društvu u kojemu kraljuje bullying!) Bethanyjina majka mi je rekla da je Bethany postala dobrodošla u krug prijatelja i da joj ide dobro.
Nekoliko godina kasnije Bethany i njezina obitelj se preselila u drugu državu. Na rastanku moja je kćer plakala. Još uvijek su u kontaktu preko društvenih mreža. Bethany je bila (i još uvijek jest) cool dijete, koja svojim vršnjacima može puno toga ponuditi. No osoba koja je iz ovoga izvukla najviše je bila moja kćer koja je iz ovog iskustva puno toga naučila. Ona je sada studentica druge godine fakulteta i druži se sa mnoštvom različitih prijatelja. Ljubazna je i otvorena za različite tipove ljudi. Naučila je da njezin prvi instinkt o ljudima često puta nije ispravan. Naučila je da može biti prijateljica sa ljudima s kojima ima najmanje toga zajedničkog, jer se najbolja prijateljstva ne sklapaju s ljudima koji su vaš ”tip”, već s ljudima koji su vam suprotnost. Naučila je da postoji vrijeme u društvenim krugovima kada ste u poziciji da uložite u nekoga. Budite velikodušni i ulažite! To će vam se itekako isplatiti!
Ono što je najvažnije je to da je naučila da iako mene možda neće pretjerano zanimati što je naučila iz novog znanstvenog projekta, da me ne zanima je li osjetljiva na laktozu ili je li njezina plava kosa ”izblajhana”, da će znati kako se pravilno odnositi s ljudima.
Roditelji, znajte da će vaša djeca s vremenom naučiti kako se oblačiti i što je zdravo za jesti. Zato uložite svoju energiju da ih naučite kako da se ispravno odnose s ljudima. Ako već inzistiramo na tome da kontroliramo živote svoje djece, hajde da onda kontroliramo ”prava” područja njihovih života.
„Odgoji dijete kako treba živjeti, pa ni u starosti neće zastraniti“. (Mudre Izreke 22, 6)
Autorica: Leslie Blanchard; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com
