Isus je rekao: „I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“ (Matej 7,23).
Čudno zvuči kad naš sveznajući Gospodin kaže da postoji nešto – ili netko – koga On ne pozna. Isus ovdje ne govori o intelektualnom znanju, već o relacijskom znanju.
Da biste razumjeli stih, uvijek započnite s kontekstom. Isus zaokružuje svoju Propovijed na gori konačnim upozorenjem o istinskoj vjeri. Isus predviđa da će lažni kršćanski proroci dolaziti kao vukovi u ovčjem odijelu (Matej 7,15). Oni mogu koristiti sav ispravan „Božji govor“ i čak davati impresivne izvedbe moći, ali ne pripadaju Gospodinu:
„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“ (Matej 7,21-23).
U Isusovim riječima na Sudnji dan vidimo nekoliko važnih istina: nije verbalna izjava da netko slijedi Isusa ta koja spašava (Matej 7,21). Nominalno kršćanstvo ne može spasiti. A nije ni demonstracija duhovnog uvida ili sile ta koja spašava (stih 22). Osoba se može činiti kršćanin u očima drugih ljudi, a ipak biti „zlikovac“ u Božjim očima i otjeran iz Njegove prisutnosti (stih 23). Samo oni koji čine Očevu volju i koje Bog poznaje, ući će u nebo.
Dakle, koja je Očeva volja? Neki su ljudi jednom došli do Isusa s pitanjem o tome što Bog traži od njih: „Što da činimo da bismo radili djela Božja?’ Odgovori im Isus i reče: ‘Ovo je djelo Božje: da uzvjerujete u onoga kojega on posla’“ (Ivan 6,28-29). Bog želi da imamo vjeru u Njegovog Sina: „I ovo je zapovijed njegova: da uzvjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista“ (1. Ivanova 3,23). Oni koji su nanovo rođeni po vjeri u Krista činit će dobra djela na Božju slavu (Efežanima 2,10).
„Nikada vas nisam upoznao“
Kad je Isus rekao lažnim učenicima: „Nikada vas nisam upoznao“, zapravo ih nikad nije prepoznao kao svoje prave učenike ili svoje prijatelje. Nikada nije imao ništa zajedničkog s njima niti ih je prihvatio. Nisu imali odnos s Njime (Marko 3,34-35). Krist nije prebivao u njihovim srcima (Efežanima 3,17), niti su imali Njegovu misao (1. Korinćanima 2,16). Na sve te načine i više, Isus ih nikada nije poznavao. Imajte na umu da Isus ovdje ne prekida odnos – nikada nije ni bilo odnosa da ga se prekine. Unatoč njihovim glasnim riječima i razmetanjima vjerskog zanosa, nisu imali nikakve bliskosti s Kristom.
VIDI OVO: Isusovi citati: 10 najpoznatijih Isusovih izreka
Stoga ispada da nije toliko bitno da na nekoj razini poznajemo Boga, već da Bog poznaje nas. Kao što je Pavao objasnio: „No ako tko ljubi Boga, toga on poznaje“ (1. Korinćanima 8,3; također vidi Galaćanima 4,9). Gospodin „kao pastir napasat će stado svoje“ (Izaija 40,11), a On zna tko su Njegove ovce (Ivan 10,14).
Ove tmurne riječi: „Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite“ iz Mateja 7,23 (VB) pokazuju da je Isus doista sveznajući. On ih nije „upoznao“ u onom smislu na koji bi da su bili Njegovi sljedbenici, ali je poznavao njihova srca – bila su puna grijeha! Izaijina osuda licemjerja dobro se uklapa u ovu grupu: „Budući da mi se puk ovaj približuje ustima svojim i usnama me svojim časti, a srce im je daleko od mene“ (Izaija 29,13). Zlikovci koje Isus ne poznaje su lažni kršćani, lažni učitelji i nominalni sljedbenici religije.
Bog ne želi da ljudi odlaze u pakao
Oni koji žele odstupiti od Gospodnje prisutnosti, neće sudjelovati u blagoslovima kraljevstva: „A vani ostaju psi, i vračari, i bludnici, i ubojice, i idolopoklonici, i svatko tko voli i čini laž“ (Otkrivenje 22,15). „Bit će izbačeni u krajnju tamu. Tamo će biti plač i škrgut zubi“ (Matej 8,12). Ti lažni kršćani koje Isus kaže da nikad nije upoznao neće donositi plod Duha (Galaćanima 5,22-23); već suprotno, djela tijela (Galaćanima 5,19-21).
Isus upozorava da će jednoga dana reći skupini vjerskih praktikanata: „Nikada vas nisam upoznao.“ Bog ne želi da ljudi odlaze u pakao (2. Petrova 3,9). Ali oni kojima je rečeno da odstupe odbacuju Božji vječni naum i planiraju svoje živote (Luka 7,30). Odbacuju svjetlo evanđelja (2. Korinćanima 4,4), te umjesto toga odabiru tamu, jer su im djela zla (Ivan 3,19). Na sudu se pokušavaju opravdati kao dostojni neba na temelju njihovih djela (proročanstva, egzorcizama, čuda itd.), ali nitko neće biti opravdan vlastitim djelima (Galaćanima 2,16). Iako tvrde da čine sva ta dobra djela u Kristovo ime, nisu uspjeli učiniti samo Božje djelo koje se računa: „Da uzvjerujete u onoga kojega on posla“ (Ivan 6,29 VB). I zato ih Isus, Pravedni Sudac, osuđuje na vječnu odvojenost od Njega.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.
