Svaki iskreni vjernik mora naučiti kako vjerovati Bogu kada je teško. On nam nije obećao život bez poteškoća.
„Jer moje misli nisu vaše misli i vaši puti nisu moji puti’, riječ je GOSPODNJA. ‘Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova i moje misli od vaših misli.“ – Izaija 55,8-9
Bog ne obećava da će vas zaštititi od svih zala ovdje i sada. Previše vas voli. Previše mu je stalo da vas zaštiti od svake boli i kušnje. Ali u i kroz svaku bol, svaku patnju, svaku nevolju, otkriva svoju svrhu za vječno dobro. Čak i to čini za vašu konačnu radost.
Bog nam daje uvid u svoje osebujne načine pune ljubavi kroz čitavu Bibliju, ali to čini posebnom silom na samoj prekretnici Isusove vlastite službe (Matej 16,15; Marko 8,27; Luka 9,20).
Ljudska očekivanja
Nakon što je pitao svoje učenike o tome što drugi misle tko je on, Isus sada traži njihovo mišljenje. „A što vi za me kažete, tko sam?“ Odatle će se uputiti u Jeruzalem kako bi ispunio svoj poziv, a na putu će pripremati svoje ljude za dolazeći šok.
Petar se zauzima za odgovor kao glasnogovornik dvanaestorice. „Ti si Krist, Sin Boga živoga“ (Matej 16,16). Odgovorio je ispravno. Ali to nije njegova vlastita zasluga, već dar od Boga. „To ti ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima“, kaže Isus (Matej 16,17).
Naposljetku, Petar i ostali učenici shvaćaju, ali ipak imaju još jednu glavnu prepreku ispred sebe. Još uvijek trebaju biti okrenuti naglavačke. Imaju ljudska očekivanja da će Krist pobijediti svoje neprijatelje i ući izravno u svoju slavu. Stoga, Isus mora rastjerati njihove ljudske načine i misli. Najavljuje im da mora „poći u Jeruzalem i mnogo pretrpjeti od starješina i velesvećenikā i knjižnikā, i biti ubijen, i treći dan uskrsnuti“ (Matej 16,21).
Tada Petar, nakon što je možda s novim pouzdanjem odgovorio na prethodno pitanje i dobio pohvalu, uzima Isusa na stranu i počne ga koriti. „Bog ti bio milostiv, Gospodine! S tobom neće biti tako!“ (Matej 16,22). A Isus se okrene Petru: „Odlazi od mene, Sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na umu što je Božje, nego što je ljudsko“ (Matej 16,23).
Više od naših misli
Petar i učenici su možda točno identificirali Isusa kao Krista, ali još uvijek ne razumiju što to doista znači – što to znači po Božjim uvjetima. Usmjerili su svoje misli na ljudske stvari, a ne na Božje. Isus je doista Krist – ali bit će razapet. Pobijedit će i ući u svoju slavu. Ali na putu pobjede, najprije će se predati da bude pobijeđen. Hodat će putom patnje i srama.
Petrova paradigma, s umom usmjerenim na stvari čovjeka, jest ovo: Isus je Krist; zato neće umrijeti; i pobijedit ćemo s njim. Ali Isusova paradigma, koju sada počinje predstavljati svojim učenicima, s umom usmjerenim na Božje stvari, jest ovo: Ja sam Krist; zato ću se posramiti za svoj narod i uzdignuti u slavu; i moj će se narod posramiti sa mnom, a onda uzdignuti sa mnom u slavi.
Petar je imao pravo u vezi kraja (slave i časti), ali ne u vezi načina (patnje i sramote). Još uvijek razmišlja naravno. Usmjerio je svoj um na stvari čovjeka. I dalje je imao ljudska očekivanja.
I tako je s Božjim narodom od početka.
Radost u težini
Konačni i pali, nismo samo skloni ljudskim očekivanjima; mi smo zarobljeni u njima. Kao što Bog izjavljuje po proroku Izaiji: „Jer moje misli nisu vaše misli i vaši puti nisu moji puti’, riječ je GOSPODNJA. ‘Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova i moje misli od vaših misli“ (Izaija 55,8-9).
Prepušteni vlastitim putovima i pretpostavkama nikada ne bismo vidjeli naše najmračnije doba kao vrijeme za spoznaju mira. Nikada ne bismo vidjeli pustinju kao mjesto gdje možemo naći život. Nikada ne bismo vidjeli u svojoj težini mogućnost nadnaravne radosti.
PROČITAJTE: BOG KORISTI SVE: Zašto se naša patnja nikada ne događa bez razloga?
Ali Božji putovi i misli su viši od naših. On uzima bol i patnju koju nikada ne bismo izabrali, te – ne samo usprkos njima, već u njima i zbog njih – sve nas više mijenja na sliku svoga Sina, isto kao što je njegov Sin prihvatio svoje najmračnije doba i pustinju i težinu na križu za naše vječno spasenje.
Bez obzira na to koliko smo sada okruženi neprijateljima, vidjet ćemo kako neprijatelj bježi. Bez obzira koliko se neizbježan poraz može činiti, vidjet ćemo pobjedu. Ovo znamo: Božji putevi su viši od naših, a u našim najtežim trenucima ovdje i sada, Isus je pouzdan.
Izvor: Desiringgod.org
