Bog će poravnati naše račune. On će to učiniti pravednije i temeljitije nego bismo mi ikad mogli.
Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, već to prepustite srdžbi Božjoj, jer stoji pisano: „Osveta je moja – veli Gospodin – ja ću je vratiti.“ (Rim 12,19)
Zašto je ovo obećanje od presudne važnosti kako bismo nadvladali svoju sklonost prema gorčini i osveti? Razlog je da ovo obećanje odgovara jednom od najsnažnijih impulsa ljutnje – impulsa koji nije u cijelosti pogrešan.
Mogu to prikazati iskustvom koje sam imao tijekom studentskih dana. Bio sam u maloj grupi za parove, gdje smo jedni s drugima počeli ostvarivati jedan dublji i osobniji odnos. Jedne smo večeri raspravljali o oproštenju i ljutnji. Jedna od mladih supruga rekla je da ona ne može i ne želi oprostiti svojoj majci za nešto što joj je učinila kao djevojčici.
VIDI OVO: Kada vam netko nanese zlo, nemojte se osvećivati: Evo što Bog želi da učinite!
Razgovarali smo o nekim biblijskim zapovijedima i upozorenjima koji su se ticali duha neopraštanja.
- Budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu! (Ef 4,32)
- Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših. (Mt 6,15)
Ali nije se dala pomaknuti. Upozorio sam je da joj je vlastita duša u opasnosti ako nastavi s ovakvim stavom neoproštene gorčine.
Pavlov argument zašto se ne trebamo osvećivati je što osveta pripada Gospodinu. A kako bi nas motivirao da napustimo svoje osvetničke želje, daje nam obećanje – za koje sad znamo da je obećanje buduće milosti – „veli Gospodin – ja ću je vratiti“.
Obećanje koje nas oslobađa od neopraštajućeg, ogorčenog, osvetničkog duha jest obećanje da će Bog poravnati naše račune. On će to učiniti pravednije i temeljitije nego bismo mi ikad mogli. Stoga, možemo odustati i dati mjesta Bogu da djeluje.
Izvor: DesiringGod.org
