Ponekad, čak ako u umovima i vjerujemo da je dobar prema nama, u svojim srcima možemo osjetiti da je njegova dobrota nekako isforsirana ili usiljena
Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam kraljevstvo! (Lk 12,32)
Isus neće sjediti sa strane i pustiti nas u nevjeru bez borbe. Uzima oružje Riječi i u snazi je govori svima koji se bore vjerovati.
Njegov je cilj pobijediti strah da Bog nije takav da bi nam stvarno želio dobro – da On zapravo nije tako darežljiv, spreman pomoći, dobar i nježan, već iziritiran nama – loše raspoložen i ljut.
Ponekad, čak ako u umovima i vjerujemo da je dobar prema nama, u svojim srcima možemo osjetiti da je njegova dobrota nekako isforsirana ili usiljena, možda kao suca koji je vještim odvjetnikom stjeran u kut nekim formalnim sudskim postupkom pa mora odbaciti optužbe protiv zatvorenika kojeg bi zapravo radije poslao u zatvor.
Ali nam Isus bolno želi pomoći da se ne osjećamo tako vezano uz Boga. U ovome stihu nastoji opisati neopisivu vrijednost i izvrsnost Božje duše, pokazujući nam neobuzdane užitke koje uživa, dajući nam kraljevstvo.
„Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam kraljevstvo!“ Svaka mala riječ ove zadivljujuće rečenice pokušava nam odnijeti strah za koji Isus zna da se s njim borimo, to jest, strah da Bog nevoljko daje svoje darove; da je suzdržan i izvan sebe kad čini dobre stvari; da je u dubini ljut i voli iskaljivati svoju ljutnju.
Ovo je rečenica o Božjoj prirodi. O tome kakvo srce ima Bog. To je stih o tome u čemu Bog uživa – ne samo o tome što će Bog učiniti ili što mora učiniti, nego u čemu uživa, što voli činiti i što mu se sviđa činiti. Svaka je riječ istinita.
Izvor: Desiringgod.org
