Majka Tereza, ili Terezija iz Kalkute (1910-1197), rođena je kao Agnes Gonxha Bojaxhiu u Makedoniji. Majka Tereza je bila katolička redovnica i misionarka i svakako istaknuta među svjetski najpoznatijim i najomiljenijim vjerskim humanitarcima 20. stoljeća.
Ako postrani stavimo nedavne glasine skeptika koji kažu da je lijepa dobrotvorna priča o Majci Terezi bila preuveličana, i ponekad konstruirana od strane medija i Katoličke crkve, i samo pretpostavljajući da je svaki dio nje bio dobronamjernog duha po čemu je i bila poznata, vidimo ženu koja je jako visoko postavila ljestvicu u humanitarnim djelima.
Bila je poznata po razvoju međunarodnih organizacija misionara; osnivanju sirotišta; otvaranju staračkog doma, zdravstvenih ustanova i obiteljske klinike; te pomaganju u raznim drugim dobrotvornim svrhama. Majka Tereza je možda najslavnija po njezinom izboru da osobno žrtvuje uobičajeni luksuz i udobnost kako bi se brinula za najsiromašnije ljude na najsiromašnijim područjima. Svojim najpoznatijim dobrotvornim naporima i požrtvovnim životom zaslužila je razna priznanja, nagrade i odlike diljem svijeta – a radi svega toga, kao i njezinih predanih vjerskih uvjerenja, mnogi ljudi različitih vjera vjeruju da je nesumnjivo ušla u vječni počinak u nebu.
Kad bi netko mogao ući u nebo zbog plemenitih humanitarnih djela, i kad bi netko mogao ući u nebo radi svoje predane religioznosti, onda bi bilo lako donijeti zaključak da Majka Tereza sada prebiva s Gospodinom u nebu. Međutim, nasuprot katoličkom nauku, Biblija je jasna da dobra djela i religioznost nisu zasluga za milost ili zarada za spasenje. Bog razjašnjava da smo spašeni od vječnog pakla isključivo kada se nanovo rodimo kroz pokajanje i vjeru u Isusa Krista (vidi Ivan 3,3; Matej 4,17; Marko 1,14-15; Luka 13,3; 23,39-43; Rimljanima 10,9-11; Djela 4,12). Možda najstrašniji odlomak u Bibliji u vezi ljudi koji su se vrlo vjerojatno svijetu činili pravednima, a ipak bili odbačeni od ljudi jest Matej 7,21-23: „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“
Što se tiče spasenja i vječnosti u nebu, Božja volja je jednostavna i jasna u Njegovoj Riječi; moramo imati pravednost koju nam je Bog uračunao. Ova uračunata pravednost ne dolazi zbog naših dobrih djela, već kroz dovršeno djelo Krista. „Ali nije samo za nj bilo napisano: Uračuna mu se nego i za nas kojima se ima uračunavati, nama što vjerujemo u Onoga koji uskrisi od mrtvih Isusa, Gospodina našega, koji bî predan zbog prijestupa naših i uskrišen radi našega opravdanja“ (Rimljanima 4,23-25).
Nije li Majka Tereza također uključena u Rimljanima 3,12: „Svi skrenuše, svi zajedno beskorisni postadoše; nema onoga koji čini dobro, nijednoga nema“? Izaija 64,6 kaže da su sva naša pravedna djela kao „prljava haljina“. Bez Kristovog djela u nama, nitko ne može ugoditi Bogu i nijedna nam količina „dobra“ kojeg činimo nikada neće odobriti ulazak u nebo, čak ni za Majku Terezu. Istina je da spasonosna vjera rađa dobra djela, ali dobra djela nikada ne mogu proizvesti spasenje (vidi Rimljanima 3,27-28; Matej 7,21-23).
Humanitarna djela Majke Tereze bila su vrijedna poštovanja, pohvalna, i nesumnjivo ih je Bog mogao, kao što ih može i danas još uvijek koristiti u svojoj savršenoj volji. Ipak, kada se radi o ulasku u nebo, njezina iskrena djela ju nikada tamo nisu mogla dovesti. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio“ (Efežanima 2,8-9).
Majka Tereza je jednom u pismu osobnom prijatelju napisala sljedeće: „Gdje je moja vjera? Čak i duboko…ne postoji ništa, već praznina i tama… Ako postoji Bog – molim te, oprosti mi.“ A osam godina kasnije: „Tako duboka čežnja za Bogom…odbijena, prazna, nema vjere, nema ljubavi, nema revnosti (Mother Teresa: Come Be My Light, Doubleday, 2007).
Prema pismima koja je prikupio Vatikan, Majka Tereza je nastavila gajiti sumnje sve do njezine smrti. To možda daje najjasniju i najtrezveniju sliku toga u kakvom je stvarno bila odnosu s Gospodinom, barem u tim određenim trenucima života. Nitko sa sigurnošću ne može reći je li ili nije Majka Tereza u nebu. Njezino prihvaćanje rimokatoličkog nauka i sustava spasenja utemeljenog na djelima svakako je zabrinjavajuće. Možemo se samo nadati da je u nekom trenutku prije svog posljednjeg udisaja Tereza primila spasonosnu vjeru u Krista i nije više vjerovala u katolicizam ili svoja zadivljujuća postignuća kao put do neba. „Reče mu Isus: Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14,6).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.
