Čudesno traganje i otkriće. Izgubljenost. Pronalaženje svog puta. Lutanje duboko po šumi i hvatanje zraka svjetlosti poput magle u ruci. Život je avantura; a koja je avantura bolja od upoznavanja Boga kako bi naši životi uistinu odražavali pravi kršćanski život?
Čitanje Staroga zavjeta je poput traženja zakopanog blaga. Pronalazite dijamante, rubine, najčišće zlato i svjetlucave kristale – slijedite tragove sve dok ne nađete Božje srce. Knjiga Izaije je jedna od najuzbudljivijih karti blaga jer je puna nevolje i pronalaženja istinskog blaga: Božjeg srca za čovječanstvo.
Evo 10 dijamanata istine koje sam otkrila čitajući ovu starozavjetnu knjigu Izaije:
1. Bog uživa u obnovi.
Osjećate li se nekada kao da je vaš život pustinja i da ste zaboravili kako kiša izgleda? Vraćate li se u prošlost umjesto da se suočite s onim što je pred vama? Vraćate se u prošlost jer izgleda puno bolja od pustinjskog preživljavanja u kojem živite? Da, bila sam tamo. Htjela sam se vratiti više nego što sam htjela ići naprijed. Ali Bog se ne vraća. Čezne za nečim novim u našim srcima, u našim umovima i u našim životima. Poziva nas naprijed. Naš odnos s Njime trebaju obilježiti nova iskustva, nova otkrivenja i nova srca.
„Ne spominjite se onoga prije i ne razmišljajte o starim stvarima. Ja, evo, činim nešto novo, već izniče; zar to ne prepoznajete? Da, put ću napraviti u pustinji, rijeke u pustari“ (Izaija 43,18-19).
2. Bog pokazuje suosjećanje.
Sjećam se vremena u mom životu kad sam se osjećala kao da sam živjela tisuću života. Život me iscrpio. Pritisak me slomio. Stalno sam se osjećala kao siroče, a danom je vladala beznadnost. Izaija 40,28-31 nas upućuje na Božje suosjećanje za nas.
„Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Vječni Bog, GOSPOD, Stvoritelj krajeva zemaljskih, nije se umorio niti je iznemogao. Njegov je razbor nedokučiv“ (Izaija 40,28).
Ne morate sve shvatiti ili nositi svoje terete sami. Živite za Boga koji se nikada ne iscrpljuje i ima snage koju možete koristiti kad čekate na Njega. Kako izgleda čekanje? To je puštanje kontrole i opuštanje na nježnim Božjim rukama. To je pouzdavanje u Njega i vjerovanje da nas nikada ne napušta niti ostavlja, i uvijek, baš uvijek stvara put. Bog se raduje što nam daje snagu zbog svog suosjećanja prema nama.
3. Bog nam daje nova imena.
On vas otkupljuje i daje vam novo ime. Zvat ćete se Sveti, Otkupljeni, Traženi, a ne Napušteni. Razmislite što bi vaša nova imena mogla značiti. Više niste vezani vašim grijehom, već vas zove Svetima i Pravednima. Otkupljeni ste, kupljeni otkupninom i On je vaša nagrada. Traženi ste: odbačenost nema moć nad vama. Vi, koji ulazite u sobu i želite se uklopiti, izdvojeni ste i prihvaćeni Očevom ljubavlju. Vaša očajna samoća je zamijenjena stalnom prisutnošću Svetoga Boga.
„I zvat će ih „Sveti puk”, „Otkupljenici GOSPODNJI”; a tebe će zvati „Traženi”, „Grad neostavljeni”.
nije pusta“ (Izaija 62,12).
4. Bog nas spašava.
Strah može biti stalni suputnik koji krade našu pjesmu. Možda gubimo unutarnju bitku između nade i beznađa, ali Bog je naš spas. U Njega možemo položiti naše pouzdanje, jer On je dostojan; On je naša pjesma jer nas spašava. Bog je beskrajan izvor nade, radosti, mira i spasenja. Napajajte se svaki dan. Uzmite svoju kantu, izbacite smeće i zagrabite u Božji zdenac. Ponizno mu dođite, priznajte da niste sposobni utjecati na trajnu promjenu u vlastitom srcu i dopustite mu da vas ispuni onim što vam je potrebno. On spašava. On spašava i otkupljuje.
„Gle, Bog je moje spasenje, pouzdat ću se i plašit’ se neću; jer GOSPOD Bog mi je snaga i pjesma, ta on je moje spasenje“ (Izaija 12,2).
5. Bog je naš Otkupitelj.
Bog vas zove po imenu svojom ljubavlju. Možda je vaše ime bilo izrečeno kroz mržnju, gađenje ili osudu, ali je Njemu dragocjeno. On objavljuje da ste Njegovi. Moje srednje ime se najviše koristilo u ljutnji pa sam ga naučila mrziti, a zauzvrat je moj identitet postao iskrivljen. Ali Bog nas naziva Njegovim. Zamišljam ga kako koristi naša imena s blagošću i ljubaznošću, a kada otvorimo naše uši na Njegov slatki glas, naše pouzdanje u Njega raste dok nas vodi kroz rijeke, visoke vode i plamen. Slušajte Njegov glas koji vas naziva otkupljenima i Njegovima. Tu postoji utjeha. Naučite ga slušati dok vas vodi.
„Ali sada ovako veli GOSPOD, koji te stvorio, Jakove, i koji te sazdao, Izraele: ‘Ne boj se, jer ja sam te otkupio; tvojim sam te imenom zazvao — ti si moj. Kad preko voda prelaziš, ja sam s tobom; ili preko rijeka, preplavit’ te neće. Kad pođeš u oganj, nećeš se opeći i plamen te opaliti neće“ (Izaija 43,1-2).
6. Bog je vodič.
Bog je pastir. On se brine za nas i okuplja nas u svoje srce. Želi odnos s nama. Pastir živi sa svojim stadom i Njegovo stado mu vjeruje da će ga odvesti na zelene pašnjake i sigurne vode. Ponekad moramo prolaziti preko planinskih staza i strmih tjesnaca kako bismo dospjeli na sljedeću pašu. Pastir okuplja one od nas koji su ranjeni ili slabi i nosi nas toliko blizu da možemo čuti kako Njegovo srce kuca za nas. On nas vodi, ne bičem, već svojim glasom. Naučite Njegov glas kako biste ga mogli čuti kada vam šapuće na uho da skrenete desno ili lijevo ili stanete ili se povučete.
„Kao pastir napasat će stado svoje; mišicom svojom skupit će jaganjce i nosit će ih u naručju svojemu, a dojilice voditi polako“ (Izaija 40,11).
7. Bog tješi.
Jeste li se ikad osjećali kao da ste izvan milosti i da biste mogli nastaviti niz cestu na kojoj ne želite biti? Žaljenje nas može odvesti još više u grijeh ili nas može dovesti k Bogu. Tako često se ne osjećamo dostojni Božjeg oprosta i utjehe, ali moramo se sjetiti da nas Bog ne tretira kao što mi tretiramo druge. Bog vidi ono što činite, ali kaže da će izliječiti vaše boli i rane. Bog će vas voditi pravim putom koji mu ugađa, a ne vašim iskrivljenim putovima koji prave nered od vašeg života. Vodit će vas putom koji donosi mir u vašem odnosu s Bogom, sobom i drugima.
„Vidio sam putove njegove, ali ću ga iscijeliti; i vodit ću ga, i pružiti utjehu njemu i onima koji s njim tuguju“ (Izaija 57,18).
8. Bog je svet.
Nema drugog načina: naša nesvetost i Božja svetost ne mogu postojati zajedno. Ali budući da je Bog želio odnos sa svojim narodom, stvorio je starozavjetni Zakon, ne da kazni svoj narod, već da im stvori put da budu u odnosu s Njime. Ali bez obzira koliko su zakona ljudi morali slijediti, to nije moglo izbrisati njihovo nesveto stanje srca. Srca ne mogu postati sveta bez Božje intervencije. Jaz između naših srca mogao je biti uklonjen jednom, konačnom, savršenom žrtvom za sve: Isusom, Božjim sinom.
„Jer ovako veli Višnji i Uzvišeni, koji prebiva u vječnosti a ime mu je Sveti: ‘Prebivam na visoku i svetu mjestu, te s onim koji je skrušena i ponizna duha, da oživim duh poniznih i da oživim srce skrušenih“ (Izaija 57,15).
9. Bog otkriva Isusa.
Cijela je knjiga Izaije o spasenju. Ali prije nego što se objavi obećanje povezivanja s Božjim srcem, primamo čitavu optužnicu protiv našeg ponašanja. A ako pogledate duboko u svoje srce, vidjet ćete da je to istina. Poznam najtamnije kutove moga srca. Znam ono što sam sposoban, i da se sve to navodi u knjizi Izaije i probada moje srce. Ali kad dalje čitam, vidim obećanje o spasenju. Čuti da je Božje srce za mene puno ljubavi, i da je načinio put u Njegovu prisutnost kroz Isusa, dovoljno je da izliječi probodenu ranu. Optužnice. A onda sloboda. Spašeni smo jer Bog voli svoj narod, a ne zato što ga ne voli. Pružio je svoje srce i napravio put do nas da ga upoznamo kroz Njegovog sina Isusa.
„I isklijat će mladica iz stabla Jišajeva i iznići će izdanak iz korijenja njegova. I na njemu će počivati Duh GOSPODNJI, Duh mudrosti i razbora, Duh savjeta i sile, Duh spoznaje i straha GOSPODNJEGA. I on će ugodu nalaziti u strahu GOSPODNJEMU; i neće suditi po viđenju očiju svojih niti će presuditi po čuvenju svojih ušiju“ (Izaija 11,1-3).
10. Bog je pouzdan.
Pouzdanje nedostaje ovih dana. Je li stranac preko vas neprijatelj ili prijatelj? Je li susjed pedofil? Učimo našu djecu da se paze stranaca. Vlada nepovjerenje. Pucnjave. Mržnja. Sumnja. Je li uopće čudo da može biti tako teško pouzdati se u Boga? Ali On je najpouzdaniji kojeg ćemo ikada susresti. On je stalan i dosljedan. Njegova ljubav nikad ne prestaje i za nama vjerno traga. Žudi za nama da prihvatimo Njegovu ljubav. Odgovorimo potvrdno zajedno. Pokušajmo se pouzdati u Boga.
„Onoga koji je čvrstih nakana čuvat ćeš u miru, u miru jer se pouzdao u te. Uzdajte se u GOSPODA dovijeka, jer u GOSPODU Bogu imamo stijenu vječnu“ (Izaija 26,3-4).
Izaija daje lijepu sliku Božjeg srca. Dostojan je pouzdanja, pun otkrivenja i svetosti. On nas tješi, vodi, otkupljuje, preimenuje i spašava. Znate li ovoga Boga? Ili je vaše tumačenje Boga puno nepovjerenja, osude i konfuzije? Čitajte Izaiju novim očima. Zamolite Duha Svetoga da otvori oči vašega srca kako biste mogli vidjeti Boga onako kako želi da ga se vidi. On vas voli. On vas poziva na svetost i pruža put do svoga srca kroz Isusovu smrt i uskrsnuće.
Autorica: Jessica Van Roekel; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Ibelieve.com
